Bruka, sramota, stid, sve to su osjećaji nakon politizacije trostrukog ubistva u Gradačcu. Dan žalosti zbog ubistva nije proglašen na nivou Bosne i Hercegovine. Tako je Dan žalosti pojedinačno donesen u RS-u, a nakon toga i u FBiH. Empatija, elementarna kultura ponašanja i ljudskost zakazale su u institucionalnom sistemu BiH. Naši sagovornici smatraju da je ponašanjem odgovornih naša zemlja u institucionalnom smislu dotakla dno.
Nemar prema ljudima
– Kad se to događa, kad postoje politike koje to hoće, onda mi pred svijetom, kao jedinke, kao pojedinci i kao ukupno društvo treba da se stidimo, zašto smo dozvolili da su na čelu ovog društva i ove države ljudi koji su spremni zloupotrebljavati i takve fenomene kao što su smrt, nesreća, krv, jad i bijeda, razočarano nam govori sociolog Esad Bajtal.
Ni sociolog Vladimir Vasić ne krije razočarenje. Smatra da je drsko i neočekivano da se politizira nečija smrt, da se težište sa samog monstruoznog čina prebacuje na jeftinu politiku. Sad je bila prilika da se bez bilo kakve sjednice jednoglasno donese odluka o Danu žalosti u BiH.
– To je nešto što pokazuje traljav odnos prema državi, jedan krajnje neodgovoran odnos prema tako užasnom događaju koji se indirektno desio iz prostog razloga zato što imamo ozbiljnih institucionalnih problema, što na ozbiljnim državničkim, entitetskim pozicijama, rukovodećim pozicijama bilo kojeg nivoa, imamo ljude koji bi trebali i profesionalni i moralni kredibilitet ozbiljno preispitati, upozorava Vasić.
Temeljna kriza u BiH kriza je međuljudskih odnosa, sistema vrijednosti i moralne odgovornosti, saglasni su naši sagovornici. Ovo nije smjela biti nikakva politička igra. Sve što se dešava u BiH i regionu, posljedica je, a ne uzrok nemara prema ljudima. U ovom slučaju građani su ujedinjeni, tužni i razočarani, jer ne osjećaju sigurnost u vlastitoj zemlji.
– Mi kao građani, oni kao politikanti ili političari moraju biti u službi zakona, u službi ljudi. O tome se radi. Sve dok to ne postignemo, dok njima puštamo da improvizuju politiku od trenutka do trenutka, da je provode na kabadahijski, necivilizacijski i nekulturan način, mi ćemo biti u vječitoj poziciji stida pred svijetom i pred samima sobom, upozorava Bajtal.
Bez empatije
Vasić nam govori kako ne vidi nikakav razlog, “nikakvo opravdanje ministrima što kao ljudi koji su odgovorni nisu postupali bez ikakvih sjednica, bez ikakvih političkih odluka, da jednoglasno donesu odluku, a što je minimalno što se moglo učiniti – da se proglasi Dan žalosti u BiH”.
Da postoji bilo kakva moralna odgovornost, svi oni bi se sami postidjeli svojih postupaka.
– Pravim paralelu između strašnih događanja koja su potresla Srbiju. Vijeće ministara je tada proglasilo Dan žalosti za čitav prostor BiH, a nadmudrivanje i politička bahatost su to jednostavno ignorisali kada se to desilo u Gradačcu, naglašava Bajtal.
Građani širom zemlje smatraju da je femicid potrebno uvrstiti u zakon kao krivično djelo. A političari ostaju bez trunke empatije, zbog čega, umjesto da se stide oni, stidimo se mi.
