Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko god klanja sabah-namaz, on je pod Allahovom zaštitom, stoga nemojte uznemiravati one koji su pod Allahovom zaštitom, pa da vas On zbog toga pozove na odgovornost na Sudnjem danu, jer koga Allah pozove na odgovornost zbog i najmanjeg uznemiravanja onih koje je uzeo u Svoje okrilje, ščepat će ga i baciti naglavačke u džehennemsku vatru.” (Muslim, 657)
Subhanallah! Nakon što klanjaš sabah-namaz, pa sve do idućeg sabah-namaza, ti si pod zaštitom Allaha. I pored tog dnevnog osiguranja, dobit ćeš i drugo, noćno osiguranje. I to ti je bolje nego bilo koje životno osiguranje koje pojedini ljudi uzimaju. Sabah-namaz povećat će ti životni vijek, za trećinu tvog života otprilike. Naprimjer, ako si trebao živjeti 75 godina, postat će 100 godina. Ili, ako si trebao živjeti 100 godina, postat će preko 130 godina itd. Kako to? Zar san nije tvoj izgubljeni dio života? Da, tako je. Za taj dio života nećeš odgovarati i polagati račune. Znači, svaki dan izgubiš 8 sati činjenja dobrih djela. To je 8 sati koje izgubiš u spavanju.
Ali ako klanjaš sabah-namaz u džematu, upisat će ti se da si čitavu noć klanjao, bio na kijamu, rukūu i sedždi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko klanja jaciju u džematu kao da je klanjao pola noći, a ko klanja i sabah u džematu, kao da je u namazu proveo cijelu noć.” Cijelu noć bdijenja, umora i namaza možeš da dobiješ obavljanjem samo dva rekata. Ali jučer sam prespavao u svome krevetu. Subhanallah!
Propustiti ovo, veliki je gubitak… Svako osiguranje koje uzmeš u svome životu vrijedi samo na dunjaluku. Jedino osiguranje koje te štiti sve do Sudnjeg dana, to je sabah-namaz. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “One koji po noćnim tminama hode do džamija obradujte potpunom svjetlošću na Sudnjem danu.” (Ebu Davud, 561, i Tirmizi, 223) Allahu ekber! Da li si u životu vidio isplatnije osiguranje od ovoga?! Štiti te tokom dana i ulaže u tvoje vrijeme noću…
Čak i na Sudnjem danu osigurava te u najtežem djelu: pri prelaženju sirat-ćuprije. Sve to za samo dva obavljena rekata…, za čije ti obavljanje nije potrebno više od deset minuta. Zar se nije čuditi onima koji više paze kako da se probude na posao nego na sabah-namaz?! Zar se vjernik ne osjeća turobno kada vidi da nema nikoga osim njega da ide na sabah u džamiju?! Niko ne izlazi iz kuće da ide na sabah u džamiju, osim rijetko kada. A nakon sat ili dva, ulice su prepune ljudi i auta. Šta se desilo?! Posao, škola, dunjaluk… a koliko i dunjalučko i ahiretsko dobro propuštamo ne ustajući na vrijeme da klanjamo sabah namaz ili ne odlazeći na sabah namaz da ga klanjamo u džematu!
