Povodom ovog skandaloznog videa, reagirao je i Salko Juklo, poznati šeret iz Mostara. Izvjesnom Jelenoviću je zasmetalo, kao i Salkin video, te se oglasio ponovo na TikToku.
– U posljednja 24 sata u svim vodećim medijima u BiH sam glavna tema. I Salko Julko je objavio video. “Avaz” je napisao čak dva članka o meni. Jako mi je drago da se konačno piše i priča o ovoj temi, međutim neke stvari se moraju znati. Ovdje se pokušava jasno nametnuti da u svim videima, pogotovo ovom popularnom videu na Baščaršiji, ja navodim da je imovina Agrokomerca oteta od Fikreta Abdića. To je tačna informacija. Međutim, imovina je oteta od Fikreta Abdića i 7.300 dioničara Agrokomerca – poručuje Jelenović.
I Salko Julko je odlučio da reaguje.
“Sinoć me na TikToku označio unuk presuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića. Da pogledam video koji je on snimio, valjda mu je za to trebao cijeli dan. Ja to uradim za jednu minutu, jer nemam šta da spinujem, nemam šta da lažem. Znaš šta dječače, spinovanje, to ti je umjetnost. Ti to ne možeš, a koliko vidim ti se još nisi počeo ni brijati,” rekao je Salko.
Pogledajte video.
@arijan_jelenovic @salkojuklo i @avaz.tv žele započeti medijski rat! Mogu ali trebaju se paziti informacija koje imam!#agrokomerc #bosnaihercegovina🇧🇦 #velikakladuša #fikretabdic #politika
Afera Agrokomerc
Općina Velika Kladuša prije rata se razvijala na leđima Agrokomerca, a nakon što je ovaj agrogigant propao u poslijeratnoj privatizaciji, čini se da ovaj gradić nema alternativu koja bi bila osnovica razvoja.
Fikret Abdić rođen je 1939. godine u Donjoj Vidovskoj u siromašnoj 15-članoj porodici. Njegov privredni i politički uspon počinje na položaju direktora poljoprivredne zadruge kada „iz ničega“, kontroverznom kombinacijom socijalističkih metoda rada i savremenih zapadnih pristupa poslu, političkom podrškom tada moćne komunističke porodice Pozderac, medijskom promocijom i finansijskim hazarderstvom stvara najveće poljoprivredno i poslovno carstvo na prostoru SFRJ-a – Agrokomerc.
Na svom vrhuncu Agrokomerc zapošljava 13.600 radnika, Fikret Abdić dobija najvišu državnu nagradu za privredu i investicije, a u Krajini ga slave kao „poluboga“, jer je siromašnim porodicama tog kraja dao posao, iškolovao djecu, izgradio Veliku Kladušu.
Abdićev poslovni prodor i širenje Agrokomerca van granica Jugoslavije zaustavila je „mjenična afera“ 1987. godine koja je započela skromnim člankom u beogradskoj Borbi pod naslovom „Udar od 20 milijardi starih dinara: Agrokomerc štampao mjenice bez pokrića“, a završila njegovim prvim hapšenjem i suđenjem.
Četiri dana nakon što je smijenjen sa pozicije direktora Agrokomerca, uhapšen je, a u maju 1988. godine počelo mu je suđenje koje je trajalo godinu dana. Sudija Rifat Konjić iz Tuzle, danas advokat, osudio je Abdića na četiri godine zatvora i dvije godine zabrane obavljanja rukovodećih funkcija zbog štampanja lažnih teleks naloga, a oslobođen je za kontrarevolucionarno djelovanje.
Krajem 1989. godine, Fikret Abdić izlazi iz bihaćkog pritvora i sa prvostepenom presudom za privredni kriminal nastavlja da vodi Agrokomerc.
Naredne godine ulazi u Stranku demokratske akcije, a kao njen kandidat na prvim višestranačkim izborima biva izabran u Predsjedništvo SR BiH, dok mu Vrhovni sud ukida presudu. Ovakav epilog afere koja je uzdrmala temelje već klimave Jugoslavije stvorio je cijelu „nauku“ o teoriji zavjere koja je zanemarivala sve dosada objavljeno i istraženo o ovoj aferi.
Po jednima, afera je poslužila kao povod obračuna političkih republičkih vođa i ubrzala neminovno rušenje Jugoslavije, a po drugima, njom se (s)rušio Hamdija Pozderac, tadašnji predsjednik Ustavnog povjerenstva Skupštine SFRJ. Treći su tvrdili da je krah Agrokomerca posljedica osvjedočene megalomanije njegovog tvorca.
No, u percepciji naroda Krajine Abdić je nakon ove afere, u predvečerje raspada Jugoslavije, tretiran kao spasilac ali i žrtva montiranog pravosudno-političkog slučaja i takva mu je slava donijela više od milion osvojenih glasova na prvim višestranačkim izborima. Tačnije, milion i dvjesto hiljada.
Političkim dogovorom, Abdić je mjesto predsjedavajućeg Predsjedništva BiH ustupio Aliji Izetbegoviću. Izetbegović je u jednom intervjuu izjavio kako je njegov izbor za člana Predsjedništva logično rješenje, jer je on predsjednik najjače muslimanske partije. Ipak, kao opće mjesto bošnjačke povijesti, ostao je sukob između ove dvojice političara sa različitim konceptima i neskrivenim ličnim animozitetima, pri čemu je Abdić teško skrivao mržnju prema Aliji Izetbegoviću.
Ratni zločin
Fikreta Abdića u Bihaću Više javno tužilaštvo u avgustu 1996. godine optužilo je za ratne zločine, a sudilo mu se u odsustvu u Karlovcu nakon što je hrvatsko pravosuđe 2001. godine preuzelo krivični predmet.
Konkretno, optužen je za smrt 121 civila i trojice ratnih zarobljenika, te za ranjavanje više od 400 civila na bihaćkom, cazinskom, bužimskom i velikokladuškom području 1993. i 1994.
U julu 2002. godine Sudsko vijeće Županijskog suda proglasilo ga je krivim što je „protivno Ustavu BiH proglasio tzv. APZB i kao vrhovni komandant tzv. Narodne odbrane Zapadne Bosne naredio, planirao i organizirao otvaranje logora i prihvatnih centara u velikokladuškoj općini u koje su zatvarani protivnici uspostave APZB-a“, te osudilo prvostepeno na 20 godina zatvora, piše Al Jazerra.
Tri godine kasnije, Vrhovni sud Hrvatske smanjio mu je prvostepenu kaznu za pet godina. Nakon odsluženja dvije trećine zatvorske kazne, hrvatske vlasti su ga 2011. godine pustile na prijevremenu slobodu. To vrijeme Abdić je koristio za pripremu političkog povratka na bazi podobro stigmatizirane priče o ponovnoj revitalizaciji „njegovog čeda“ Agrokomerca. Mase su mu i tada vjerovale.
