Izet Nanić, general Armije Republike Bosne i Hercegovine, heroj oslobodilačkog rata bio je komandant 505. viteške bužimske brigade 5. korpusa Armije RBiH. Nakon 28 godina objavljeno pismo koje je Izet ostavio iza sebe, u jednom od svojih ratnih dnevnika.
Pismo je objavio njegov brat Nijaz:
Ovaj put se obraćam LICEMJERIMA. Posebnoj sorti ljudi koji su, pored toga što su licemjeri, istovremeno i: LAŽOVI, PREVARANTI, PROFITERI, NESPOSOBNI STRUČNJACI SA LAŽNIM DIPLOMAMA, KORUMPIRANI, NEPOTIZMOM ZAPOSLENI, UHLJEBLJENI, BEZOBRAZNO IZVAN ZAKONA I BEZ ISTINSKIH MORALNIH VRIJEDNOSTI.
NE DOLAZITE NA TURBE GENERALA IZETA NANIĆA I POGINULIH PRIPADNIKA 505. BRIGADE na dan kada će se obilježiti godišnjica pogibije našeg brata bosanskoga, 05.08.2023. godine. Prokleti bili i na ovom i na Onom svijetu.” – izjavio je brat Nijaz Nanić prije nego što je objavio Izetovo pismo
.
U NASTAVKU PREPIS pisma sa slike, koje nam je Izet ostavio, kako bi iz njega svako za sebe pouku mogao uzeti:
Dana 4.6.95.g. primio sam koverat sa adresom n/r. Iznenadio me je sadržaj akta meni upućenog. Uvrijedio me je i ponizio do nogu. Tog momenta izgubio sam snagu.
Načelniku štaba Kulauzoviću sam rekao da primi Načelnika štaba 5. Korupusa Selmanovića i k-danta 506. Miljkovića, koji su tog dana dolazili u brigadu i da odreguliše ostale zadatke u brigadi. Otišao sam negdje da budem sam.
Nisam očekivao udarac s leđa, a još sam manje znao da toliko boli. Odlučio sam, ne pripadam ovom krugu, nemam prijatelja u onom gdje sam se potajno nadao da imam. Nemam podršku.
Razmišljao sam, na jednoj strani sam bio „ja“, a na drugoj narod, država i borba. Gospodine Atife Dudakoviću, k-dante 5. korpusa, generale znam da ljudi mobu biti pokvareni i zli ali ne i prema prijateljima. Da sam samo ja u pitanju rekao bih vam da ste bezosjećajna i zao čovjek, da ste zlopamtilo, ali u pitanju je narod i država i to vam ne mogu reći, smoći ću snage, šutjeti i trpjeti i raditi u duhu naredbi.
Što je to zbog čega je sve zaboravljeno?
K-dante 5. korupsa, ja sam taj (uvažavajući vas i ostale) koji je kada je bilo najteže osvetljavao put pobjede i slobode, spašavao odbranu Spahića i Bihaća, poveo jedinice 5. korupsa u boj za Pećigrad, primio odgovornost odbrane i spašavanja već izgubljene Velike Kladuše, mnogo puta bio „uteg na vazi“ koji je donio pobjedu iz naizgled bezizlaznih i teških situacija koje smo više puta zajedno osjećali.
Tačno, u svemu tome bilo je i grešaka, ali one su kao što reče naš predsjednik gospodin Alija Izetbegović kao rupe u siru, samo što nažalost neko vidi samo te rupe.
Moram vam kazati da te greške nisu namjerne, a još manje zlonamjerne, naprotiv moja razmišljanja su bila usmjerena samo prema neprijatelju „četniku i izdajniku“, kako ga pobjediti i kako donijeti slobodu našem narodu, našoj državi R BiH.
Sada dio energije trošim na emocije i razmišljanja kome i zašto smetam, da li je ovo samo uvod u ono što se spema, da li moram da se pazim i „svojih“.
Da li je moje vrijeme prošlo?
Možda sam nepotreban?
Šta znači rečenica „Ja ću srediti Nanića“ ?
Zašto disciplinska mjera UKOR?
Mogu samo da Vam kažem, da Vam bude na čast. Ja vama kao prijatelj izričem mjeru SRAM VAS BILO. Nadam se da ćete je pravilno protumačiti i razumjeti.
Vašu naredbu br. 07/10-50 od 1.6.95. neću pravdati, tražim da istu stavite van snage.
Vaš ratni prijatelj ZA SLOBODNU BiH Potpis: Izet Nanić.
