Bobijaško oko jedno je od najzanimljivijih prirodnih jezera u Bosni i Hercegovini. Ovisno o količini vode, ovaj prirodni fenomen postaje ponor ili vrelo.
Bobijaško oko zapravo je jezero koje je povezano s izvorima rijeka Dabar i Zdena. Budući da se u njemu voda kreće dvosmjerno, pri obilnim padalinama ima karakteristike vrela, dok pri niskoj razini vode postaje ponor.
Nalazi se u kraškoj uvali podno planine Grmeč, dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta. Prije nekoliko godina otkriveno je da ovdje živi endemski vodozemac čovječja ribica.
Duboko u kraškom predjelu nalazi se mjesto koje su, prema predanjima, vjekovima obitavale vile i vilenjaci. Njihove igre i plesovi odzvanjali su šumom, dok su zvuci svirala očaravali slušatelje. Za to mjesto se vezuje niz narodnih priča i legendi, koje su se prenosile s koljena na koljeno.
Jedna od tih priča govori o seljaku koji je živio u blizini kraškog vrela. Jednog dana, njegova ovca je upala u dubok ponor, iako je seljak pokušao učiniti sve da je spasi, nije uspio. Nakon nekoliko dana, seljak je pronašao svoju ovnu na obližnjem izvorištu, gdje ga je navodno izbacila voda. Mnogi su tvrdili da su to bile vile koje su imale nadnaravnu moć nad vodom i prirodom. Neki su se čak usudili zalaziti u šumu noću, u nadi da će vidjeti te čarobne stvorove kako igraju svoje kolo u blizini kraškog vrela.
I tako, legenda se nastavljala, prenosila se s koljena na koljeno, dok su ljudi i dalje pričali o vilama i vilenjacima koji svake noći pohode kraško vrelo i igraju svoje kolo.
Za Bobijaško oko veže se niz legendi
