Nekadašnji šef hrvatske vojne tajne službe i Tuđmanov savjetnik za nacionalnu sigurnost general Markica Rebić je odlučio progovoriti nakon 30 godina šutnje. U intervjuu se dotakao i Bosne i Hercegovine, odnosno područja Bihaća u ratnim godinama.
Za hrvatski RTL je kazao da je jedan od razloga njegovog istupanja činjenica da ranije nije želio “dolijevati vatru”.
“Poslije Oluje imali smo period trijumfalizma koji je kratko trajao. Mnoge evropske zemlje u svom konceptu geopolitike prema zapadnom Balkanu nisu prihvatile Oluju, a mnoge je ne prihvaćaju ni danas. S time da postoji razlika među njima što se tiče gledanja na ta pitanja. Tada je krenulo , dobar je Tuđman, on je završio rat u BiH, potpisan je Dejtonski sporazum, ali on je sada tvrd orah. Sada Hrvatska postaje dio politike rješenja zapadnog Balkana. U toj politici evropskih zemalja niko nije htio imat tvrdog, jakog političara. Tada dolazi do afere koja je bila predmet mog intervjua, tada sam mogao napraviti autonomiju jedne ljudske destrukcije, da parafraziram, kako su se ponašali akteri. Ali tada to nisam htio napraviti jer bih dolijevao ulje na vatru postojećeg haosa koji je vladao u državi”, kazao je za Rebić za RTL.
Govorio je o tome kako u Hrvatskoj postoji mišljenje da su Amerikanci osmislili “Oluju”, no da se on ne slaže s tim.
.
“Amerikanci nisu nimalo pomogli niti su ikada dali zeleno svjetlo. Ali, kako uvijek postoji jedna službena politika, koju su Amerikanci plasirali, i u bilateralnim odnosma sa Hrvatskom, i u multilaterali s Njemačkom, Rusijom, Engleskom, Francuskom, rješenje je bilo mirno. Ona sintagma poznata kao i u Ukrajini danas – međunarodna zajednica čini značajne napore da mirnim putem sredi… Taj mirni put bi nas odveo u ambis. Svi imaju i paralelnu politiku, koja je tajna”, istakao je Rebić.
Govorio je i o ratu u BiH i iznio šokantnu tvrdnju da su vlade Velike Britanije i Francuske željele pad Bihaća kako bi se rat prije okončao.
“Englezi i Francuzi su tada htjeli podržati Srbe da osvoje Bihać, da naprave isti masakr kao u Srebrenici i tada proglase kraj rata, a to bi bila jedna pregovaračka pozicija koja bi im odgovarala. Ali opet, na međunarodnoj konferenciji koja bi se tada održavala, Hrvatska bi postala dio neke Jugoslavije u kojoj bi postojala mala-velika Srbija. Amerikanci bi se složili s time, ali imali su jedan problem. Ne postoji nijedan službeni dokument, nikakva tv izjava po kojoj bi Amerikanci podržavali vojno rješenje u SAO Krajini”, rekao je Markica.
Dodao je da su Amerikanci dali zeleno svjetlo, no da su dali određeni rok, koji je istekao pred Banja Lukom.
“Čak se i predsjednik Tuđman pažljivo izražavao. On je govorio – da pregovori, ali i pridržavamo pravo. Jedini službeni dokument sam ja načinio kada mi je došao američki vojni ataše i rekli su mi – ovo je službeno. Napravili smo zapisnik. Rekli su – ukoliko vi se odlučite na Oluju, i ako ona bude trajala do deset dana, i ako to bude u skladu sa Ženevskim konvencijama i pravilima o običajima ratovanja, tada ćemo mi spriječiti da vas vrate na početne pozicije. Zaista, nisu nas vratili na početne pozicije, ali su nas zaustavili u Banjoj Luci”, istakao je Rebić.
