Kaže se da čovjeka možemo razumjeti tek kad prehodamo milju u njegovim cipelama, ali, da bismo razumjeli život Anđele Papić iz Hrvatske, trebali bismo hodati i u cipelama 2.805 djece koja trenutno odrastaju bez odgovarajuće roditeljske zaštite, a svako od njih ima svoju, ne baš sretnu, priču.
“Prvi dan u domu bila sam iznimno uplašena, ali znala sam da ne može biti gore od onoga odakle sam došla”, rekla je Anđela.
Anđela Papić je najosjetljivije godine razvoja provela u sistemu socijalne zaštite u koji je ušla sa 16 godina.
Neodgovarajuća roditeljska briga razdvojila je od njenih braće i sestara i ona je prošla put od života u udomiteljskoj porodici do boravka u Centru za pružanje usluga u zajednici Klasje. Danas ima 23 godine i uspješna je studentica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku, ali je njeno odrastanje bilo vrlo zahtjevno.
Sjećanje koje nije lijepo
Nakon izdvajanja iz porodice, prvo je živjela u udomiteljskoj porodici, ali, sjećanje na taj period za Anđelu, nažalost, nije bilo lijepo i samo je kratko rekla:
“Žao mi je što se više dobrih ljudi ne odlučuje na udomiteljstvo jer zbilja vjerujem da bi to iskustvo bilo puno ljepše kada bih bila kod osobe koja to radi srcem, a ne iz koristi.”
Prilagodba na novi dom, okolinu i ljude, priznaje Anđela, nije bila nimalo laka:
“Najteže mi je bilo maknuti predrasude iz glave. Kao i većina ljudi koje poznajem, imala sam predrasude o djeci u domovima te o samim ustanovama i najteže mi je u tom trenutku bilo sebi priznati da sam i sama sada dio toga. No ubrzo sam shvatila da nije to sve tako loše kako doživljavaju ljudi izvana.”
Nepoznate osobe pomažu u ostvarenju sna
Anđela je trenutno na trećoj godini učiteljskog studija, a finansijski joj pritom pomaže stipendija koju prima od jedne firme. I opet se ispostavilo kako joj u ostvarenju snova pomažu nepoznati ljudi, a ona mašta kako će jednog dana moći pomagati djeci koja odrastaju poput nje i vrlo je izgledno da će u tome uspjeti.
Anđela ostavlja dojam odlučne, ozbiljne i vrlo uporne djevojke koja svijetu želi pokazati što je naumila. Studirati je, kaže, odlučila iz inata, ali i jer je oduvijek voljela rad s djecom.
“Htjela sam dokazati svijetu da jedno dijete iz doma može postići i velike stvari u životu i da, koliko god nam težak život bio, ipak ima netko tko ne odustaje tako lako. Moja osobnost je imala veliki utjecaj na to, ali i podrška odgojitelja u domu; netko je ipak vjerovao u mene i gurao me naprijed. Puno su utjecaja imali drugi ljudi, skupa s mojom majkom, koji su govorili da neće ništa biti od mene i da nisam sposobna postići nešto. Tada sam samoj sebi obećala, nakon puno razgovora s odgojiteljima, da nikad neću odustati jer, nakon svega kroz što sam prošla u životu, ovo sve drugo je neznatno. Tako sam nakon završene trogodišnje škole upisala četvrtu godinu, položila maturu i upisala željeni fakultet”, navodi Anđela za Index.
