Okončanjem septembarskog ciklusa utakmica, fudbalska reprezentacija BiH zaključila je takmičarski dio utakmica za 2022. i do kraja godine će igrati eventualno još prijateljske utakmice, sa ciljem da “zategne” nedostatke pred kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2024, koje počinju u martu naredne godine.
Mnogo je toga neizvjesnog u reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Prvo pitanje je ko će je uopšte voditi u budućnosti, s obzirom na to da se sve glasnije i sa sve manje ustezanja govori o okončanju saradnje sa selektorom Ivaylom Petevom, koji je nacionalni tim vodio u posljednje dvije godine.
Najvažnija pitanja
Osim rješavanja pitanja imena selektora za naredni period, naredna sjednica Izvršnog odbora Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH koja je na rasporedu 10. oktobra, dan nakon žrijeba kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, također će donijeti konačnu odluku o odigravanju prijateljske utakmice sa Rusijom, koja je žestoko polarizovala domaću javnost i natjerala nas da još jednom razmišljamo o stvarima koje sa fudbalom nemaju baš nikakve veze.
U ovom trenutku teško je ponuditi odgovor na pitanje hoće li se utakmica zaista odigrati. Samo pisanje o negativnim aspektima potencijalnog odigravanja takve utakmice, kao i brojnim drugim problemima sa kojima se susreće Nogometni/Fudbalski savez BiH, kakav je, recimo, totalni fijasko sa izgradnjom fudbalskih terena u zemlji, najavljenih najvećim projektom novog rukovodstva saveza, može rezultirati gnjevom čelnih ljudi našeg fudbala. Našem mediju tako je predsjednik Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH Vico Zeljković najavio tužbu zbog klevete, ističući da ga klevećemo jer nam smetaju vrhunski rezultati koje je ostvario otkad je preuzeo rukovođenje bosanskohercegovačkim fudbalom.
Dok se, kao što evidentno možete vidjeti iz već napisanog, bavimo uglavnom politikom i trivijalnostima koje na sam naš fudbal imaju uglavnom negativan uticaj, samim pitanjima reprezentacije gotovo da se i ne bavimo, a vrijeme polako prolazi. Stoga će današnji tekst biti svojevrsni prijedlog čelnicima domaćeg fudbala da obrate pažnju na nekoliko igrača koji uspješno igraju u inostranstvu, a koji bi mogli u budućnosti proširiti broj opcija na koje se ozbiljno računa u kontekstu nacionalnog tima. Jer, htio to neko priznati ili ne, neumoljivo se približavamo vremenu kada ćemo ostati bez dvije legende, a ne nazire se lak način na koji ćemo njihov kvalitet nadoknaditi.
Edin Džeko već ima 36 godina, a kad počnu kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, bit će 37-godišnjak. Džeko je svojim nevjerovatnim dostignućima u dresu reprezentacije BiH zaslužio da ga ne šaljemo u penziju dok sam ne odluči da je dovoljno igrao, ali biologija je neumoljiva, i realnost je da bi mu kvalifikacije za naredno Evropsko prvenstvo i eventualni nastup na prvenstvu mogli biti posljednji nastupi u dresu reprezentacije.
Nije više ni Miralem Pjanić u cvijetu mladosti, njemu su 32 godine, a već na početku kvalifikacija će biti 33-godišnjak. Smjena generacija je ionako odavno već u punom zamahu, a recimo da su od reprezentativaca koji su nastupili za Bosnu i Hercegovinu u Brazilu njih još samo četiri uopšte u opticaju za nacionalni tim i danas. Pored Džeke i Pjanića, to su još Sead Kolašinac i Muhamed Bešić.
Reprezentacije nisu klubovi da mogu dovoditi igrače i sklapati kadar po volji, a faktor sreće i slučajnosti često je najznačajniji. Naša najbolja generacija u historiji izrasla je slučajno, okupljena je nakon što su tada standardni reprezentativci, nezadovoljni radom čelnika Saveza, stupili u bojkot reprezentacije.
Ipak, ta je generacija, a danas se to može s punim pravom ustvrditi, završila svoj ciklus. I dok lutamo i saplićemo se na svakom koraku puta ka formiranju nove uspješne generacije našeg fudbala, zapravo možemo i trebamo obratiti pažnju na samo dvije stvari.
Prva je podizanje standarda u Premijer ligi BiH kako bi ona postala temelj reprezentativnog fudbala, no ovaj proces očigledno je vrlo neuspješan, kako smo i prošle sedmice objašnjavali i Premijer liga BiH očito nije takmičenje koje će nam u narednom periodu ponuditi vrhunska rješenja.
Druga opcija, druga stvar koja se mora raditi paralelno sa podizanjem standarda i kvaliteta mladih fudbalera iz Premijer lige BiH jeste selektiranje svakog mladog igrača bh. korijena koji fudbal igra na solidnom nivou u inostranstvu, a koji ima pravo nastupa za naš nacionalni tim.
Benjamin Kikanović je u vikendu za nama postigao novi pogodak za San Jose Earthquakes u američkom MLS-u i ove sezone je na brojci od šest golova i pet asistencija. Ovaj mladi fudbaler igra na pozicijama lijevog krila i napadača i ima iza sebe već prilično iskustvo u američkom prvenstvu. Rođen je 6. januara 2000. i s obzirom na deficit fudbalera na krilnim pozicijama, itekako je vrijedan prilike da pokaže svoje kvalitete. Kikanović je ranije isticao želju za nastupom u nacionalnom dresu Bosne i Hercegovine, a iako ne znamo da li je Nogometni/Fudbalski savez BiH stupio u kontakt sa njim, s obzirom na to kako stvari funkcionišu u našem fudbalu, za očekivati je da se o Kikanoviću dosad nije razmišljalo.
Još jedan igrač sa sličnim pozicionim karakteristikama Benjaminu Kikanoviću je Said Hamulić iz poljskog Stal Mieleca. Rođen je 12. novembra 2000, a u poljskom klubu se dosta dobro snašao nakon velikog skoka koji je napravio iz litvanske lige i postigao je četiri pogotka te zabilježio dvije asistencije u 12 ovosezonskih nastupa. Je li to dovoljno za poziv u reprezentaciju BiH? Realnost je da niko od nas ne može sa sigurnošću tvrditi da se radi o igraču koji bi definitivno unaprijedio kvalitet našeg nacionalnog tima, ali s obzirom na godine i nivo na kojem igra, i Hamulić je vrijedan pomnijeg praćenja u budućnosti, a možda već do novembra bude neupitno igrač kojeg se treba isprobati.
Nisu Kikanović i Hamulić jedini igrači na koje treba obratiti pažnju. Denis Huseinbašić je upisao asistenciju u pobjedi Kölna nad Borussijom Dortmund u susretu osmog kola Bundeslige. Ovaj veznjak rođen je 3. jula 2001, a prošle sezone igrao je za Kickers Offenbach u četvrtom rangu njemačkog fudbala. Primijetio ga je Köln, koji mu je prvobitno namijenio mjesto u svom drugom timu, no trener Kölna Steffen Baumgart od početka ljetnih priprema isticao je da Denis ima potencijal i da kroz kontinuirani napredak u dužem razdoblju može dostići nivo bundesligaškog igrača. Rekao je i da ne treba šansu očekivati prerano, no Huseinbašić je u septembru tri puta ulazio sa klupe, a već do narednog reprezentativnog okupljanja mogao bi steći dodatno iskustvo i postati zaista interesantan našem nacionalnom timu.
Tri navedena igrača vjerovatno bi rado obukla dres reprezentacije ako im se ukaže prilika, no još je onih koji bi našem timu morali biti zanimljivi. Vrlo uspješan start sezone za Amara Dedića u Salzburgu i kasniji jako kvalitetan početak reprezentativne karijere za ovog momka pokazuju da je austrijska Bundesliga itekako takmičenje u kojem mogu odrasti kvalitetni reprezentativci. Nemoguće je ne spomenuti da Adis Jašić, rođen 12. februara 2003, ima već 47 nastupa za Wolfsberger, a iako je prirodno desni bek, po potrebi pokriva poziciju lijevog beka i veznjaka. Ako postoji problem sa Jašićem, onda je to činjenica da je, za razliku od Jusufa Gazibegovića i Amara Dedića, prošao sve omladinske selekcija Austrije od uzrasta U-16 do uzrasta U-21, za koji trenutno igra. Da li je to pokazatelj da je njegova dugoročna preferencija igranje za Austriju, teško je reći. Ono što je sasvim sigurno jeste da je Jašić igrač sa mnogo potencijala, koji će u budućnosti možda igrati u mnogo jačoj ligi od austrijske, jer je već sa 19 godina jedan od najboljih igrača solidnog bundesligaša Wolfsbergera.
Nastupe polako skuplja i mladi napadač bečke Austrije Muharem Husković, rođen 5. marta 2003. I on je već uveliko član reprezentacije Austrije do 21 godine, a za ovu selekciju igraju još i Benjamin Kanurić i Ervin Omić, dva veznjaka rođena također 2003. godine.
Novembarski spisak
Za razliku od austrijskog “kontingenta”, gdje je, uz izuzetak Adisa Jašića, riječ još uvijek o kandidatima za U-21 reprezentaciju, mladi reprezentativac Švedske Armin Gigović već ima pozamašno seniorsko iskustvo. Gigović trenutno igra u danskom Odenseu, rođen je 6. aprila 2002, a sakupio je već 85 nastupa u prvenstvima Švedske, Rusije i Danske.
Gigović nastupa za mladu reprezentaciju Švedske, a definitivno bi morao biti jedan od prioriteta, jer je i on igrač koji bi uskoro mogao napraviti iskorak ka puno većim ligama, a reprezentacija bi od njega korist mogla imati kroz duži niz godina.
Hoće li se barem neki od ovih momaka naći na spisku reprezentacije BiH u novembru (ako ga bude), ostaje da se vidi. No, vrijeme je da se na njih skrene pažnja i da se počne ozbiljnije razmišljati o njihovom angažmanu. Reprezentacija bi od toga mogla imati samo korist.
