Miroslav Ćiro Blažević bio je omiljen gdje god se pojavio. Moglo se to vidjeti i iz vremena kada je sjedio na klupi fudbalske A reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Na svojoj Facebook stranici prošle godine se prisjetio jednog detalja iz vremena kada je sjedio na klupi Zmajeva. Ujedno, ispričao je i jedan detalj iz prvitanog života, rekli bismo održao je životnu lekciju iz koje svi mogu naučiti.
– Nakon dvije pobjede protiv Belgije u svega pet dana, po prvi put u životu sam se napio. Evo jedno moje prisjećanje na te lijepe dane kao selektor Bosne i Hercegovine – napisao je Ćiro, te opisao
– Moj otac Mato bio je, nažalost, alkoholičar. Kao dijete gledao sam ga kako pijan dolazi kući, razbija tanjure, lomi čaše i dovodi druge pijance da prave cirkus. S 13 godina kažem: “Bože, daj mi brzo te godine kad ću bit jači od njega”.
Obožavao sam svoju majku Katu, bila je prava svetica, pa sam htio što prije doći u te godine i zaštiti je od njega.
Nekoliko godina kasnije, kada sam napunio 17, na Jahorini u flanelskoj košulji postajem prvak Jugoslavije u daljinskom trčanju. Niti jednom Bosancu to do tada nije uspjelo jer su ta prva mjesta uvijek bila rezervirana za Slovence. Jak sam k'o drvo tada, a Mato napravi novi cirkus po kući…
Uhvatim ga za ruke i kažem: “Tata, dosta je, nećeš ti moju mamu više maltretirat”.
“Braco, brojim ti do tri”, kaže on, “Ako ne pustiš na..bo si”!
Jedan, dva, pa dođe i do tri, a ja ga ne puštam. Vidim mu u očima i da se divi mojoj snazi jer ne može ni da mrdne koliko ga čvrsto držim…
Ta majka, ta svetica koju pokušavam zaštiti, ode u tom trenutku do šporeta, tamo gdje stoje drva, uzme jednu cjepanicu i, mene pukne po leđima.
– Sram te bilo, ti ćeš tatu dirat – povika na mene.
– Mama oprosti, eto ti ga – kažem i pustim ga.
Takve su bile te majke tada…
On se, međutim, okrene opet prema njoj i kaže: “P..ka ti materina, jesam li ti rekao da se ne miješaš”. (Takvi su valjda bili i ti očevi što vole popiti).
Nedugo nakon toga pozove me Mato, stavi rakiju na stol, i kaže: “Hajde, sine, zamezi s tatom”. Ja sam mu na to k’o iz topa rekao da neću.
– Tebi u inat…, kažem mu, “nikada neću piti”!
On meni na to reče da onda nikada neće biti čovjeka od mene jer, po njegovoj filozofiji: “J…. čovjeka koji ne pije”.
Nisam kap alkohola popio od tada, kao što sam se njemu i zarekao, ali nakon utakmice s Belgijom koju sam kao selektor reprezentacije BiH pobijedio u Genku sa 4:2, nisam imao druge. Obećao sam, naime, raji da ću se napiti ako pobjedimo, a mi ne da smo ih pobijedili, razvalili smo ih – napisao je Ćiro.
Ćiro sa Zmajevima na aerodromu u Genku, nakon trijumfa protiv Belgije
Ispričao je i šta se dešavalo u dvomeču sa Belgijom, koji je bio okidač za njegovo prvo pijanstvo.
– Sjećam se toga kao da je jučer bilo. Rano smo poveli u Belgiji, Džeko je dao efektan gol, a oni su poravnali rezultat u najgorem mogućem trenutku, početkom drugog poluvremena. U drugom dijelu se činilo kao da su oni bliže pogotku, ali nakon prekida igre od 12 minuta zbog navijačke bakljade, a koju sam preko mikrofona morao lično smirivati kako sudija ne bi poništio utakmicu, stvari se vrlo brzo počinju mijenjati u našu korist.
Imali smo jedan prekid kod kornera, a ja vidim Jahića kako stoji k'o Sveta Gera. “Šta stojiš tu, p…. li ti materina”, zagalamim na njega: “Idi tamo zabiji gol”!
Ode on i, pazite molim vas ovo, zabije gol! Utakmica se tu prelomila.
Do kraja smo im zabili ukupno četiri komada i ostvarili jednu od najvećih pobjeda reprezentacije BiH u historiji. Revanš se igrao za svega pet dana na Bilinom polju u Zenici, stadion je bio rasprodan, a atmosfera uzavrela. Mi tome, međutim, nismo podlegli i bili smo na razini zadatka koji je stavljen pred nas. Već nakon 15 minuta vodili smo s 2:0.
Edin Džeko je zabio oba gola, a ja sam samo zadovoljno sjedio, smješkao se i, gledao svoje remek-djelo.
Na kraju poluvremena, u kojemu je Belgija samo jednom zapucala na gol, stadionom je zaorilo skandiranje: “Ćiro majstore, Ćiro majstore!”.
U tom trenutku sam znao da ćemo pobijediti te da nam nitko više neće stati na put da osvojimo drugo mjesto u ovoj našoj strahovito jakoj grupi. Belgiji smo u pet dana uzeli šest bodova, a ni Turcima, koji su tada bili treće rangirana reprezentacija u Evropi, nismo dopustili da puno bolje prođu.
Kako onda, pitam vas, da se ne napijem… I Mato bi bio ponosan jer sam, čini se, napokon postao čovjek – napisao je Blažević.
