Plinoviti div Jupiter poznat je po svojoj velikoj crvenoj pjegi, oluji koja traje već nekoliko stotina godina, ali i spektakularnim aurorama nastalim zbog interakcije nabijenih solarnih čestica te Jupiterovog magnetskog polja i atmosfere. No, naučnici su otkrili da bismo ovaj nebeski spektakl mogli vidjeti i kada bismo promatrali nebo iznad njegovih najvećih mjeseca.
Uzrok ovih aurora je sličan, samo se ovdje radi o interakciji između Jupiterovog magnetskog polja i čestica u atmosferi mjeseca. Nije bilo lako detektirati te slabašne aurore jer ih nadjačava Sunčeva svjetlost koja se reflektira s mjesečevih površina. Stoga su astronomi sa Sveučilišta Boston i Caltech (uz podršku NASA-e) promatrali galilejanske mjesece dok su ulazili u Jupiterovu sjenu.
“Aurore kisika”
Galilejanskim mjesecima nazivamo četiri Jupiterova mjeseca koje je otkrio Galileo 1610. Znatno su veći od svih ostalih Jupiterovih satelita i vidljivi su i sa slabijim teleskopom. Njihova imena su: Io, Europa, Ganimed i Kalisto. Imena su dobili, kao i ostali manji Jupiterovi sateliti, prema Zeusovim ljubavnicama i ljubavnicima iz grčke mitologije.
Naučnici su tokom promatranja ustanovili da galilejanski sateliti u atmosferi imaju “aurore kisika” koje su tamnocrvene boje i gotovo 15 puta jačeg sjaja od onih zelenkastih koje gledamo na našem planetu, piše Universe Today.
“Ovakva promatranja su zahtjevna jer su mjeseci u Jupiterovoj sjeni gotovo nevidljivi. Jedva smo uočili njihove aurore. Naime, pomoću različitih boja aurore možemo saznati od čega se sastoji atmosfera tih mjeseca. Otkrili smo da se vjerojatno uglavnom sastoji od molekularnog kisika, baš kao i onog što udišemo ovdje na Zemlji”, rekla je astronomkinja Katherine de Kleer s Caltecha.
U slučaju Europe, Ganimeda i Kalisto, kisik u njihovoj atmosferi nastaje zbog fotolize, odnosno razbijanja molekule leda na plinoviti vodik i kisik zbog utjecaja Sunčeva zračenja. Što se tiče Ija, kisik se stvara pri interakciji sumpornog dioksida (koji izbacuju mnogobrojni vulkani na njegovoj površini) i Sunčevog zračenja, nakon čega nastaju sumporni monoksid i kisik.
Io ima aurore žuto-narančastog sjaja
S obzirom na to da ova nebeska tijela imaju mnogo rjeđu atmosferu nego Zemlja, kisik tamo svijetli u tamnocrvenoj boji i, u slučaju Europe i Ganimeda, u infracrvenim valnim duljinama koje su nevidljive ljudskom oku.
U atmosferi Ija zbog vulkanske aktivnosti ima i soli, poput natrijevog klorida i kalijevog klorida, koje se također razgrađuju zbog Sunčeva zračenja. Stoga aurore na tom mjesecu emitiraju žuto-narančasti sjaj (zbog natrija) i svijetle u infracrvenom zračenju (zbog kalija).
Naučnici smatraju da Europa, Kalisto i Ganimed ispod svojih ledenih površina vjerojatno skrivaju oceane. Svemirske agencije namjeravaju u skoroj budućnosti poslati letjelice na Europu i Ganimed; NASA misli do Europe lansirati Europu Clipper, a ESA do Ganimeda, Europe i Ija letjelicu JUpiter ICy moon Explorer (JUICE).
Cilj im je prikupiti što više podataka o sastavu njihove atmosfere i površine te pokušati uočiti naznake mogućeg života ispod površine satelita, takozvane biopotpise. Istraživanja naziva The Optical Aurorae of Europa, Ganymede, and Callisto i Io‘s Optical Aurorae in Jupiter‘s Shadow objavljena su u časopisu Planetary Science Journal.
