Šta se dešava u mozgu kada povraćamo?

2 min. čitanja

Začudo, miševi zapravo ne povraćaju, možda zato što je u poređenju sa veličinom njihovog tijela njihov jednjak predugačak, a mišićna snaga preslaba.

– U ovom eksperimentu, uspješno smo izgradili paradigmu za proučavanje povraćanja izazvanog toksinom kod miševa, pomoću koje možemo istražiti odbrambene odgovore mozga na toksine na molekularnom i ćelijskom nivou – kaže neurobiolog Peng Cao sa Nacionalnog instituta za biološke nauke u Pekingu.

Nakon što su miševima dali uzorak bakterijskog toksina Staphylococcal Enterotoxin A (SEA) – koji proizvodi Staphylococcus aureus i koji također dovodi do bolesti koje se prenose hranom kod ljudi – istraživači su primijetili neobično široko otvaranje usta kod životinja, kao i kontrakcije dijafragme i trbušnih mišića.

Kroz proces florescentnog označavanja, pokazalo se da SEA u crijevima aktivira oslobađanje neurotransmitera serotonina. Ovaj serotonin zatim pokreće hemijski proces koji šalje poruku duž vagusnih nerava – glavnih konektora između crijeva i mozga – specifičnim stanicama poznatim kao Tac1+DVC neuroni u moždanom stablu.

Kada su istraživači vještački deaktivirali ove Tac1+DVC neurone, povraćanje se smanjilo. Isto se dogodilo s mučninom izazvanom doksorubicinom, uobičajenim lijekom za hemoterapiju: kada su Tac1+DVC neuroni isključeni ili proizvodnja serotonina zaustavljena, miševi su povraćali mnogo manje u poređenju sa kontrolnom grupom.

– Sa ovom studijom sada možemo bolje razumjeti molekularne i ćelijske mehanizme mučnine i povraćanja, što će nam pomoći da razvijemo bolje lijekove – kaže Cao.

Tkiva crijeva sastavljena od takozvanih enterohromafinskih stanica odgovorna su za oslobađanje serotonina u crijevima, otkrili su istraživači, a buduće studije bi mogle pogledati kako toksini stupaju u interakciju s tim stanicama, posebno da bi pokrenuli proces povraćanja.

Detaljna mapa koja je rezultat studije mogla bi nas potencijalno naučiti više o trovanju hranom i hemoterapiji. Rezultati bi sugerirali da tijelo proizvodi slične odbrambene odgovore u oba slučaja, iako bi bila potrebna daljnja istraživanja na ljudima kako bi se utvrdila relevantnost rezultata za našu vlastitu biologiju.

Podijeli ovaj članak