Nakon više od pet godina suđenja Viši sud u Beogradu konačno je izrekao pravosnažnu presudu za ubistva 11 civila, mladića bošnjačke nacionalnosti zatočenih u Osnovnoj školi “Petar Kočić” u Bosanskoj Krupi. Njih je početkom augusta 1992. pobio rezervni kapetan I klase VRS-a Joja Plavanjac i osuđen je na 14 godina zatvora, dok je njegov pomagač Zdravko Narančić, pripadnik Čete vojne policije 11. krupske lake pješadijske brigade VRS-a, osuđen na pet godina.
U presudi stoji da je Plavanjac tražio Predraga Praštala, koji je bio pritvoren jer je dan ranije ubio njegovu majku Savku. Pošto je Praštalo već bio proslijeđen u Banju Luku, stražar Narančić otključao je vrata učionice u kojoj su bili zatvoreni bošnjački civili, iako je bio svjestan da će Plavanjac izvršiti nasilje. Plavanjac je osuo rafalnu paljbu iz automatske puške čim su vrata otvorena i ubio desetoricu. Zatim su obojica otišli do druge učionice u kojoj su isto bili civili bošnjačke nacionalnosti i Narančić je prozvao Tofika Sejdića. Kada je izašao, Plavanjac ga je odveo u fiskulturnu salu. Pitao ga je zašto je zaustavljao njegovog strica Miću Plavanjca i ubio ga.
Plavanjac je u svom svjedočenju tvrdio da je civile pobio njegov otac, koji je umro 1999. Ubijeni civili bili su s područja općina Sanski Most, Bihać i Bosanska Krupa i imali su između 18 i 23 godine. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. iz jame “Zvečarka” u zaseoku Stjepanovići u općini Sanski Most. Ubijeni su: Emsud Kaltak, Enes Kaltak, Nezir Kaltak, Ferid Kaltak, Rasim Kaltak, Edin Alijagić, Fadil Alijagić, Mirsad Omić, Tofik Sejdić, Ismet Ćehajić i Rasim Nasić. Optužnicu Tužilaštva BiH, koju je Sud BiH potvrdio 7. januara 2014, Tužilaštvo za ratne zločine Srbije preuzelo je 29. decembra 2017. Prvostepenom presudom od 15. novembra 2019. bili su osuđeni: Joja Plavanjac na 15 godina, a Zdravko Narančić na 7 godina, ali je tu presudu Apelacioni sud ukinuo sredinom oktobra 2020. i vratio suđenje na početak. Nakon ponovljenog suđenja, presudom od 14. juna 2021. opet su osuđeni na 15, odnosno na 7 godina. Ta je presuda potvrđena 24. marta 2022. godine, s tim da su im kazne smanjene.
Zločin zbog kojeg su osuđeni Plavanjac i Narančić opisan je i u optužnici Tužilaštva BiH protiv Jovana Ostojića, komandanta 11. krupske lake pješadijske brigade, koji je terećen po komandnoj odgovornosti. Tu optužnicu Sud BiH prvo je spojio s optužbama protiv Gojka Kličkovića i Mladena Drljače te je potvrdio 19. decembra 2007. Optužnica je teretila Gojka Kličkovića, predsjednika Izvršnog odbora SDS-a i komandanta Kriznog štaba “opštine Srpska Bosanska Krupa”, i Mladena Drljaču, člana Opštinskog odbora SDS-a i člana Izvršnog odbora Skupštine opštine i člana Kriznog štaba, da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je otpočeo u ljeto 1991, a čiji je cilj bila podjela zakonito uspostavljene općine Bosanska Krupa. Suđenje ovoj trojki počelo je 8. maja 2008. te su nakon pet godina suđenja pravosnažno oslobođeni.
Iako je Jovan Ostojić oslobođen odgovornosti za sve što se dešavalo u zatvoru u OŠ “Petar Kočić”, to ne znači da zločini navedeni u optužnici nisu počinjeni. Sasvim jasno govori nam to presuda Plavanjcu i Narančiću, ali i sama presuda Ostojiću, Kličkoviću i Drljači, u kojoj se konstatuje da čak ni odbrana optuženih nije negirala da su zločini počinjeni, samo je sporila odgovornost optuženih. Izuzev Plavanjca i Narančića, do sada niko za ove zločine nije izveden pred lice pravde, pa zbog toga vrijedi još jednom iščitati optužnicu po kojoj je suđeno članovima Kriznog štaba Bosanske Krupe.
Prva tačka pomenute optužnice opisuje “napad pripadnika Podgrmečke TO brigade i SJB-a na nesrpsko stanovništvo Bosanske Krupe i Ostrožnice, koji je počeo 21. aprila 1992. oko 18:00 i trajao nekoliko dana, što je izazvalo smrt civilnog bošnjačkog stanovništva, poginuli su: Husein Alidžanović, Arif Badnjević, Smajo Ćehajić, Rasim Harambašić, Emina Kabiljagić, Ferida Mulalić, Rasim Mulalić, Hilmija Musić, Suljo Redžić, Mujo Šarić, Mithat Piralić i Dževad Velagić”. Druga tačka navodi da su “u periodu između 21. aprila i 2. maja 1992. pripadnici SJB, vojne policije Podgrmečke brigade i VI pješadijske brigade JNA iz Lušci-Palanke nezakonito lišili slobode civile bošnjačke nacionalnosti, 46 muškaraca, i zatočili ih u Osnovnu školu ‘Dušan Košutić’ u Jasenici, koju su prvih dana obezbjeđivali naoružani civili srpske nacionalnosti, a kasnije pripadnici vojne policije Podgrmečke brigade.
Oko 25. aprila nekoliko pripadnika paravojne formacije nesmetano je prošlo pored vojne policije i surovo su premlatili trojicu zatočenika. Zatočenici su od 23. do 30. aprila odvođeni do Privremenog vojnog suda u muzeju u Jasenici, gdje su ih ispitivali Mladen Drljača, kao predsjedavajući, Dmitar Ciganović i Mirko Orelj. Nakon toga je 35 zatočenika u pratnji vojne policije premješteno u Osnovnu školu ‘Petar Kočić’ u Bosanskoj Krupi, dok su ostali premješteni u Arapušu”.
Arapušu su, kako piše u istoj tački optužnice, pripadnici rezervnog sastava policije držali u okruženju nakon ranjavanja njihovih kolega Nenada Bokana i Željka Karanovića. Dana 24. aprila 1992. u opkoljenu Arapušu ušli su pripadnici paravojne formacije, opljačkali nekoliko kuća i premlatili nekoliko civila bošnjačke nacionalnosti, te ubili trudnicu Jasminku Čaušević.
U trećoj tački optužnica navodi da su pripadnici SJB Bosanska krupa početkom maja 1992. u naselju Zalug protupravno uhapsili 12 civila bošnjačke nacionalnosti i zatočili ih u školu “Petar Kočić” te ih vozili na saslušanje pred Vojni sud u Jasenici. Početkom maja pripadnici 11. krupske lake pješadijske brigade i civili srpske nacionalnosti u nekoliko su navrata ulazili u školu “Petar Kočić” i teško pretukli devetoricu zatočenika, tukući ih nogama, šakama, metalnom šipkom, kablom i drvenom stolicom. U periodu od 1. do 10. maja stražar u školi “Petar Kočić” je, kako stoji u optužnici, silovao zatočenicu PWS-03.
Četvrta tačka optužnice govori o izvođenju zatočenika iz škole “Petar Kočić” na prisilne radove na borbenu liniju na brdu Hum, gdje su poginuli Zijad Selimović, Muradif Alić i Aldin Bajrambašić. Peta tačka opisuje kako je stražar Zdravko Narančić, s još jednim stražarom, oko 24. jula 1992. pretukao Mirsada Budimlića, koji je i ranije bio premlaćivan do te mjere da su mu se rane inficirale i koji je nakon ovog premlaćivanja preminuo. U šestoj tački navodi se kako su oko 28. jula nepoznati stražari natjerali Suada Sefića, koji je u više navrata bio premlaćivan od strane pripadnika 11. krupske brigade, da popije nepoznatu tečnost, nakon čega je preminuo. Sedma tačka kazuje kako su pripadnici 11. krupske brigade 21. augusta žestoko premlatili dvadesetak zatočenika, a onda im stavili povez preko očiju i otjerali ih u “Kamenicu”, logor pod nadležnošću II krajiškog korpusa, gdje su držani do 3. novembra, a Nusret Malkoč, Ferid Velagić, Fehim Kadić i Kemal Šepić su od premlaćivanja u “Kamenici” preminuli.
Gojko Kličković tužio je 2016. BiH tražeći odštetu od 300.000 KM zbog toga što je u pritvoru proveo 1.385 dana. Nakon pravosnažne presude vratio se na mjesto sekretara entitetske Komisije za koncesije u Banjoj Luci, s kojeg je bio suspendiran. Iako mu je mandat od pet godina istekao 2008, kada je i optužen, ipak je 2010, nakon prvostepene oslobađajuće presude, vraćen na ovo mjesto, na kojem ostaje i narednih devet godina. Naime, Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva u julu 2019. pisao je o njemu i njegovom slučaju, a na kraju teksta se navodi da je sve vrijeme razgovora vrijeđao novinarku i prijetio joj.
Pored dva pomenuta suđenja, za zločine počinjene na teritoriji općine Bosanska Krupa suđeno je u još dva predmeta.
Ranka Tomić je pred Višim sudom u Beogradu osuđena na tri godine zatvora. Kao starješina Fronta žena “Petrovac” pri Petrovačkoj brigadi VRS-a, u junu 1992. u Radiću učestvovala je u mučenju i ubistvu ratne zarobljenice Karmen Kamenčić, bolničarke V korpusa ARBiH. Svjedok Marinko Kerkez, nekadašnji pripadnik VRS-a i očevidac, detaljno je opisao kako je mučena i ubijena ratna zarobljenica, a kao žene koje su je mučile opisao je “Boru”, “Radu”, “Kapetana Radu” i “Ljilju”. “Odvele su je u jednu udolinu pored škole u Radiću, gdje se okupio veći broj mještana. Ranka Tomić joj je naredila da se skine gola i da puzi po zemlji, a onda i da sama sebi kopa grob, pri tome joj stavljajući granje crnog trnja među noge. Tukle su je ljeskovim štapovima sve dok se nisu polomili, nožem su joj odsjekle kosu i urezale krst na čelo i dužinom cijelih leđa, pa joj razrezale donji dio uha.
Ranka Tomić ju je natjerala da pjeva srpske pjesme i da klanja, pri tom joj je čizmom prikliještila glavu, pritiskajući je u balegu i lopatom je mlateći po slabinama.“ Tada su je odvele u drugu udolinu, 70 metara od prve, i naredile joj da ponovo sebi kopa grob. Grob je dovršio šesnaestogodišnji Veselko Đukić, koji je tada tek dvije godine bio mlađi od Karmen, i naredio joj je da legne na leđa u iskopanu rupu. Učinila je to. On joj je ispalio 5 do 7 metaka u grudi i stomak i ubio je. Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije preuzelo je ovaj slučaj od Tužilaštva Unsko-sanskog kantona i podiglo optužnicu 26. maja 2016. Presuda je pravosnažna od 16. jula 2019.
Tri godine ranije za ovaj zločin su pred Kantonalnim sudom u Bihaću osuđene Borka Kuburić i Radmila Banjac, pripadnice Fronta žena. Obje su kažnjene s po tri godine. U presudi stoji da su tukle golu Karmen Kamenčić ljeskovim štapovima sve dok se nisu izlomili. Onda joj je Bora Kuburić nožem razrezala donji dio uha, a Radmila Banjac joj odrezala kosu i urezala joj krst dužinom leđa. Bora Kuburić je na samom početku suđenja, prilikom ispitivanja prvih svjedoka tužilaštva, priznala da je odsjekla uho bolničarki Karmen. “Uradila sam to što sam uradila, odrezala sam joj uho”, rekla je Bora, pravdajući se kako je to uradila iz revolta jer je “Karmen bila članica diverzantske grupe”. Presuda je pravosnažna od 6. oktobra 2016. godine.
Potraga za počiniocima ratnih zločina na području prijeratne općine Bosanska Krupa nije završena. Pripadnici SIPA-e su 11. novembra 2020. u Donjem Duboviku u općini Krupa na Uni uhapsili Dušana Ćulibrka, a istog dana Milorad Kotur je putem međunarodne pravne pomoći saslušan u Novom Sadu. Optužnica Tužilaštva BiH tereti ih da su učestvovali u ubistvu 44 civila bošnjačke nacionalnosti dovedenih iz logora “Omarska” u Donji Dubovik u ljeto 1992, kao i u ubistvu sedam civila bošnjačke nacionalnosti koji su iz Prijedora bježali prema Bihaću. Dušan Ćulibrk se 19. novembra 2021. pred Sudom BiH izjasnio da nije kriv, a Milorad Kotur se nije pojavio pred sudom pa je sudija Darko Samardžić konstatovao da će za njim biti raspisana potjernica. Postupak je razdvojen pa je suđenje Dušanu Ćulibrku počelo 22. decembra 2021.
