Godinama se ukazuje na to da se problemi javljaju u svim fazama javnih nabavki, od pripreme postupka, ocjenjivanja ponuda do realizacije ugovora.
Potvrđuje to i Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH govoreći da je cijeli postupak javnih nabavki izuzetno ranjiv.
Novi načini
– Od samog planiranja, gdje se već unaprijed preferira određeni ponuđač, pa do realizacije ugovora, do čega dolazi nakon završetka tenderske procedure, više niko nema uvid u to šta se radi. Mnogo je slučajeva gdje se roba, radovi ili usluge ne isporučuju onako kako je ugovoreno, popunjavaju se fiktivna dokumenta, isplaćuje se više od ugovorenog, govori Ožegović, napominjući da je postupak od početka do kraja kompromitovan, a mogućnost nadzora mala.
– Uvijek se u javnim nabavkama kralo, a sada to naši ugovorni organi, a i sami ponuđači, čine tako otvoreno i ne kriju se. Tenderi se namještaju bez ikakvog straha od sankcije. Izmjene Zakona o javnim nabavkama koje su donesene samo su kozmetičke, nije unaprijeđena oblast borbe protiv korupcije u javnim nabavkama, kaže Ožegović.
Portal PratimoTendere platforma je specijalizovana za detekciju koruptivnih rizika u javnim nabavkama i svakodnevno analizira postupke javnih nabavki, a Slobodan Golubović, urednik, kaže nam da rezultati tih analiza pokazuju da je oko 90% postupaka javnih nabavki rizično na korupciju i druge zloupotrebe.
– Od oko 24.000 postupaka koje smo analizirali u prethodnom periodu, oko 20.000 je označeno rizičnim. Manipulacije u javnim nabavkama su prisutne u svim vrstama postupaka, od najjednostavnijih direktnih sporazuma do najkompleksnijih otvorenih postupaka. Za jedan broj postupaka formalno-pravno možemo konstatovati da je ‘’sve po zakonu’’, a u pozadini su očigledni različiti dogovori između institucija i ponuđača, te između ponuđača međusobno, što za rezultat ima dostavljanje samo jedne ponude, odnosno nepostojanje bilo kakve konkurencije. Takođe, nisu rijetki slučajevi da se roba nabavi, usluge izvrše, radovi realizuju, a tek onda se provede postupak samo kako bi se zadovoljila forma, kaže Golubović.
Da zvaničnici izmišljaju nove načine krađe na tenderima, piše izdašno Capital, a kao jedan od načina upravo navode da se tenderi realizuju naknadno, po obavljenom poslu. Ističu i da se milioni KM prepuštaju organizacijama koje nemaju obavezu poštovanja onog što propisuje zakon.
Siniša Vukelić, glavni i odgovorni urednik portala Capital.ba, ranije je za Oslobođenje govorio o zloupotrebama pri javnim nabavkama.
– Cilj je samo jedan, javni novac skrenuti iz budžeta iz javnog prostora u stranačke džepove, u džepove stranačkih prijatelja ili porodice. Više nego očito je da najveće manipulacije imamo kroz tendere. Upravo zato postoji veliki otpor prema izmjenama Zakona o javnim nabavkama u BiH, jer oni znaju da bi time izgubili stotine miliona KM, bilo bi komplikovanije za ukrasti, kaže Vukelić, smatrajući da su posljedice očite.
– Da bi ukrali milion KM, moraju nanijeti štetu od 10 miliona KM, mi dobijemo duplo lošiji proizvod ili uslugu, a platimo nekoliko puta više nego što realno košta, istakao je Vukelić.
Igor Gavran, ekonomski stručnjak, kaže da je logično objašnjenje za to što još nisu iskorijenjeni problemi, korupcija u javnim nabavkama.
Šteta je za sve
– Sve izmjene, kao i izvorna zakonska rješenja, donose oni koji su direktno ili indirektno vezani za postojanje korupcije u BiH, odnosno političari jer korupcija u javnim nabavkama i dodjeljivanje poslova onima koji ih po kriterijima objektivno ne bi zaslužili, upravo pogoduju pojedincima i kompanijama vezanim za neke političke interese zbog kojih imamo nefunkcionalan sistem, govori Gavran.
Šteta je to, dodaje on, prije svega za one koji zbog namještanja javnih nabavki ne mogu doći do poslova i direktno trpe gubitke.
– Dugoročno, šteta je i privilegovanima, tim kompanijama koje bez da zadovolje kriterije dobijaju poslove. Kada sistem ozdravi, bilo zbog pritiska EU ili građana, sve kompanije koje su navikle da lagano dobijaju poslove će propasti jer su postale nesposobne da funkcionišu u konkurentoj ekonomiji, kaže Gavran.
