Nastup predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika proteklih dana u Prijedoru pokrenuo je rasprave na društvenim mrežama. Srbijanski predsjednik izjavio je kako je Oluja bila “najveće etničko čišćenje u Evropi nakon Drugog svjetskog rata”, dok je Dodik, još pod utiskom uvođenja sankcija State Departmenta njegovim partijskim drugovima, tu operaciju nazvao udruženim zločinačkim pothvatom Hrvatske i SAD-a.
Dejan Jović, politolog i doktor političkih nauka iz Zagreba, na društvenim mrežama naveo je da je, kao i prethodnih godina, obraćanje patrijarha Porfirija bilo mnogo umjerenije i za politiku mira korisnije od Vučićeva, a naročito Dodikova govora.
Odnosi u trijumviratu
– No, kao i prethodnih godina, patrijarhove riječi su primljene skoro bez reakcije, dok su Dodikove i Vučićeve toplo pozdravljene, napisao je Jović.
Stigao je i odgovor bh. reditelja Dine Mustafića, koji je istakao da “dolazak u Prijedor danas devalvira svaku njegovu izrečenu riječ”.
– Nažalost, simbolički je jasno šta je ovaj političko-vjerski trojac danas želio poručiti. Politika je i percepcija, vi to bolje znate od mene, naveo je Mustafić.
Jović je napisao i to da je “Dodik ponovo, valjda treći put otkako se održavaju ove komemoracije, direktno odbio Porfirijev poziv na oprost”.
– Ne mogu, neću – čak i ako nas vjera to uči, rekao je danas. Ko hoće da ozbiljno analizira odnose u trijumviratu Vučić – Dodik – Porfirije neka sluša i čita pažljivo, napisao je.
A na pitanje kakvi će zaista biti odnosi Bosne i Hercegovine i Srbije nakon posljednjih dana i mnoštva političkih poruka, odgovaraju sagovornici Oslobođenja: direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov, akademik Asim Mujkić, inače profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, te prof. dr. Žarko Korać, srbijanski političar i psiholog.
Korać ocjenjuje da su odnosi Srbije i BiH loši te da je cijelo to obilježavanje u Prijedoru samo produbilo jaz između Beograda i Sarajeva. Kako kaže, Vučić se trudi da sve stalno stavlja u neki formalni kontekst i da je nedavno ponavljao da on priznaje BiH kao državu i da je njen prijatelj.
– Mislim čak da je dodao da bi on sve za nju učinio. Tako da je njegovo licemerje postalo radikalno. U praksi je očigledno da on apsolutno favorizuje i potpuno je nekritičan prema RS-u i svemu onome što Dodik govori. Ne možete imati politički zdrav i zreo odnos prema BiH ako vi nijednu jedinu kritičku reč ne kažete prema Dodikovim najavama referenduma i cepanja BiH, kazao je Korać.
Ističe da je izbor Prijedora skandalozan sam po sebi.
– Prijedor je mjesto stradanja Bošnjaka i Hrvata, ne Srba. Više od 3.000 ljudi je ubijeno i to je samo po sebi zastrašujuće, kao politička poruka BiH, pa ako hoćete i Hrvatskoj. Drugo, njegov govor je bio potpuno van realnosti i to vrlo svesno. Tu je bio čitav niz istorijski netačnih stvari, ali ono što je bitno – on nije došao u Sarajevo i nije se video nijedan gram napora da on pošalje neku pomirljivu poruku BiH. Osim te priče da on brine o Bosni i da bi sve za nju učinio, on nije pokazao nijednom rečenicom u svom govoru da je svestan stradanja tokom rata i odgovornosti Miloševićevog režima za to stradanje. Tako da, sve u svemu, ovakvo obeležavanje i bez ikakve potrebe u Prijedoru samo produbljuje krizu u odnosima između Srbije i Bosne i Hercegovine, naglasio je Korać.
Profesor Mujkić navodi kako su se, nažalost, vladajuće strukture u Srbiji vratile radikalskim idejama.
– Vratile su se jednom odnosu gdje vlada jači i mislim da, sve dok takva vrsta političkog opredjeljenja u Srbiji dominira, ne možemo očekivati nikakav pomak u odnosima sa BiH. Naravno, povratak radikalskim korijenima ima svoju pragmatičnu stranu. Naime, Vučić i njegova garnitura, pa i Dodik, vidimo, igraju i uspješno su se razvili u toj ulozi da naprave problem, pa se onda oni javljaju kao neki ljudi koji mogu da utiču na deeskalaciju. Eskalirate problem i onda se vi javljate kao važna osoba, nezaobilazna, da problem deeskalirate. Sve dok međunarodna zajednica, prije svega mislim na Zapad, tolerira takvu vrstu odnosa, stvari će se u tom smislu zajedno sa idejama 90-ih i vraćati ka 90-im godinama, kaže Mujkić.
Aleksandar Popov je stava da odnosi između Srbije i BiH u kontinuitetu nisu dobri.
– Još iz vremena DOS-a, kada je Koštunica (Vojislav, bivši premijer i predsjednik Srbije, op. a) u nekoj izjavi svojatao Republiku Srpsku, pa je onda napravio incident, jer je na to reagovao Željko Komšić i rekao da drži prste dalje od BiH da ne bi dobio po prstima i po nosu, podsjeća Popov.
Dodaje i da je bilo kratkotrajnih perioda kad se pokušavalo ići ka normalizaciji odnosa, navodeći kao primjer Vučićevu posjetu 2018. godine, kada je razgovarao sa sva tri člana Predsjedništva BiH i kada je pokušano da se riješe neka otvorena pitanja, među kojima je i pitanje granica. Tu je, podsjeća, i posjeta Predsjedništva Beogradu i čuvena partija šaha Vučića i Bakira Izetbegovića.
– Nažalost, to je sve kratko trajalo. Ovde ključni problem jeste što je Srbija glavni spoljni faktor nestabilnosti Bosni i Hercegovini, a sve zbog čestog svojatanja RS-a. Naveo sam jedan primjer, a kada je SNS došao na vlast, to je podignuto na bahatiji nivo. Tako smo imali otvoreno svojatanje – tu je glavnu ulogu imao Vulin (Aleksandar, takođe ime sa crne liste SAD-a, op. a). Vučić je tu pokušavao da izigrava dobrog policajca, pa je stalno ponavljao tu mantru da Srbija poštuje suverenitet BiH, međutim na delu se to nije dešavalo, nego su podržavali Dodikove separatističke tendencije, ističe Popov.
Narativ političara
Naglašava da je to što se desilo u Prijedoru grubo izrugivanje žrtvama koje su stradale u logorima oko Prijedora i onima koji su protjerani.
– Mislim da je to i dalje nagoveštaj da se ne namerava prekinuti sa onom praksom koja je do sada bila i svojatanja RS-a i podržavanja Dodikovih nagoveštaja izlaska RS-a iz sastava Bosne i Hercegovine. Tako da ja tu ne vidim u kom pravcu dalje može ići i kako može da se desi poboljšanje odnosa. Ovo je samo diglo te pogoršane odnose i još dalje zakomplikovalo. Mi još živimo u 90-im godinama. Dokle god je takav narativ prisutan kod najviših zvaničnika naših zemalja, ne može se govoriti o pravoj normalizaciji odnosa, zaključuje Popov.
