Ured revizora FBiH je objavio publikaciju u kojoj je navedeno kako je u periodu od 2016. do 2022. godine kantonalnim tužilaštvima dostavljeno 115 izvještaja u vezi sa zloupotrebama pri trošenju javnog novca. Međutim, tužilaštva su u 59 slučajeva donijela odluku o neprovođenju dalje istrage, za 54 slučaja još nije donesena bilo kakva tužilačka odluka, pokrenuta je samo jedna istraga, a jedan predmet je dobio i sudski epilog.
Najviše izvještaja, 36, revizori su dostavili Tužilaštvu KS, koje je do sada već “odbacilo” polovinu, donijevši odluku o neprovođenju istrage. Za preostalih 18 još nije donesena bilo kakva odluka, ili revizori o tome nisu obaviješteni.
– Zašto ne otvore istragu, pa onda da odluče da li ima elemenata krivičnog djela, ili ne, a ne da unaprijed “odbace” slučaj, pitao je glavni revizor FBiH Dževad Nekić u izjavi za Oslobođenje.
– Tužioci naredbu o sprovođenju istrage donose kad je ispunjen zakonski osnov, a to je postojanje osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo propisano Krivičnim zakonom. Prije svake pojedinačne odluke izvršene su provjere da li pojedine kvalifikacije u revizorskim izvještajima indiciraju na postojanje obilježja nekog od krivičnih djela propisanih KZ-om F BiH. Dakle, odluke o nesprovođenju ili obustavi istrage donose se nakon analiza koje sačine ili ekonomski savjetnici ili policijski službenici na zahtjev Tužilaštva ili sami tužioci, kazala nam je glavna sarajevska tužiteljica Sabina Sarajlija.
U izjavi za Oslobođenje osvrnula se i na stav kako revizori utvrđuju nepravilnosti, a tužilaštva ne provode istrage, niti podižu optužnice. Prema njenim riječima, revizori daju mišljenje da li finansijski izvještaji na fer način prikazuju poslovanje kontrolisanog ssubjekta, a ne utvrđuju eventualnu ličnu odgovornost pojedinaca za nezakonite radnje.
– Zbog navedenog revizorski izvještaji su uglavnom prepuni zaključaka koji nisu precizni te provjere zahtjevaju izuzimanje velike količine knjigovodstvene dokumentacije, iako je upitno ima li elemenata krivičnog djela. Dakle, vrlo obimni izvještaji koji s pravom ukazuju na brojne propuste u radu revidiranog subjekta su bez dovoljno elemenata koji čine obilježje nekog od krivičnih djela propisanih KZ-om, dodala je Sarajlija.
Ona tvrdi kako negativna ili mišljenja s rezervom ne sadrže osnov sumnje da je počinjeno krivično djelo, niti pozitivna mišljenja isključuju mogućnost da je neko prekršio zakon.
– Očigledno je da postoji jaz, prazan prostor, koji treba popuniti tako što će se navodi i konstatacije o uočenim propustima dovesti do nivoa postojanja osnova sumnje da u opisanim radnjama postoje obilježja krivičnog djela koja čine osnov sumnje dovoljan da nadležno tužilaštvo donese naredbu o sprovođenju istrage. Funkcionalni mehanizmi komunikacije između tužilaštava i GSR, uz međusobno uvažavanje principa za rad ovih institucija, koji su utvrđeni relevantnim zakonima i primjenjivim međunarodnim standardima nije optimalno uspostavljen, iako je bilo značajnih napora na tom planu, prije svega sa strane tužilaštava pri čemu je Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo dalo značajan doprinos. Očekivanja Tužilaštva su bila da revizori u toku rada na reviziji nekog subjekta promptno obavijeste Tužilaštvo o slučajevima koji indiciraju na krivično djelo, a ne da dostave izvještaje nakon završene revizije, znatno kasnije i to bez ikakve dokumentacije na osnovu koje je izveden zaključak u samom revizorskom izvještaju! Revizori, međutim ne misle da trebaju dodatno obrazlagati mišljenje iskazano u revizorskom izvještaju, istakla je Sarajlija.
Napomenula je kako revizorski izvještaji, sami po sebni nisu dokaz u sudskom postupku.
– Revizorski izvještaji svakako mogu biti izvor korisnih informacija u nekoj istragi koja je već otvorena, ali informacija koje treba dodatno obraditi, oplemeniti u kriminalističko-obavještajnom procesu, kombinovati sa informacijama i saznanjima iz drugih izvora, analitički obraditi i staviti na raspolaganje tužiocu koji će je dalje upotrijebiti. Informacije koje pružaju revizorski izvještaji mogu potencijalno biti interesantne tužiocima ali ne i obavezno, zaključila je Sarajlija.
