Već duže vrijeme evidentno je da se mladi ljudi školuju u BiH kako bi se zaposlili u zemljama EU. To je posebno izraženo kod medicinskih radnika. Pored toga što mladi odlaze u inostranstvo medicinske ustanove napušta sve veći broj iskusnih radnika i uskoro će biti problem ko će obučavati nove generacije.
Inela Kurijaković se školuje za treću generaciju medicinskih sestara. Njena mama i majka još rade u Kantonalnoj bolnici, odnosno u Domu zdravlja, ali ona, kao i mnoge njene kolege, planira napustiti BiH nakon završene škole: “Planiram otići zbog stanja ovdje. Nekako se osjećam sigurnije. Znam dosta i jezika te mi nije plan ostati u BiH, a i većina moje porodice također je otišlo vani“, kazala je Inela Kurijaković, učenica.
Aldina Zulić u budućnosti želi biti doktor, te će, nakon završene srednje škole, školovanje nastaviti vani.
Veliko interesovanje za upis u srednju Medicinsku školu u Bihaću još vlada. Prošle godine imali su 22 odjeljenja i 587 učenika. Taj broj se zadržao i ove godine.
„Najveći dio učenika odlučuje se za upis u ovu školu upravo zbog perspektive zapošljavanja u zemljama Evropske unije, koje su širom otvorile vrata pogotovo za mladi medicinski kadar koji im je jako neophodan. I to je ono što je sad zabrinjavajuće za ukupno društvo – jer nam ode mladost“, istakla je Fehima Jusufović, direktorica Medicinske škole u Bihaću.
Da medicinski kadar odlazi u inostranstvo, kažu nam i u Kantonalnoj bolnici u Bihaću. Međutim, oni naglašavaju problem – nedostatak iskusnog medicinskog kadra.
„Nikada nećemo imati problema sa brojem uposlenih. Uvijek se na svaki konkurs prijavi od 200 do 250 potencijalnih radnika. Što se tiče broja, mi ćemo biti uvijek, bar što se tiče sistematizacije, popunjeni, ali da li će kvalitet biti prisutan – to je upitno“, kazao je Elvir Hrustanović, predsjednik Nezavisnog strukovnog sindikata Kantonalne bolnice u Bihaću.
Katarina Halilagić 36 godina je medicinska sestra u Kantonalnoj bolnici. Glavna je sestra na Odjelu za nedonoščad. Kaže da nikad nije bilo ovakvo stanje: “Povremeno su dolazile medicinske sestre na ispomoć na period od šest mjeseci. Ali da bi jedna sestra radila na odjelu intenzivne njege, treba proći najmanje godinu dana, kako bi mogla samostalno raditi. Što je nemoguće. Šest mjeseci radi jedna sestra, ode, pa onda nemamo nikoga i uvijek smo dobijali po jednu sestru, a nama nedostaju četiri.
Pored nedostatka medicinskih sestara, u USK nedostaje i ljekara. Sve veći broj mladih ljekara odlazi u zemlje Evropske unije.
„Mladi ljekari završavaju fakultete, dolaze, kratko se zadržavaju i odlaze obično u inostranstvo raditi ili u druge ustanove unutar BiH koje im daju više mogućnosti kako za bolju platu tako i za stručno napredovanje. Imamo primjer iz Doma zdravlja Velika Kladuša, gdje je samo početkom ove godine otišlo šest ljekara“, kazao je dr. Amir Rekić, predsjednik Sindikata ljekara USK-a.
Pored toga što mladi kadar odlazi u inostranstvo raditi, uskoro će veliki problem biti ko će mlado medicinsko osoblje obučavati s obzirom na to da sve veći broj iskusnih radnika odlazi u penziju. Sa istim problemom, nažalost, suočavaju se i drugi kantoni , a ne samo Unsko-sanski. Samo primjera radi, pedijatara, anesteziologa i radiloga nedostaje u Kantonu Sarajevo i Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Pitanje od kojeg možda i strahujemo je pitanje za struku – hoće li nas, ukoliko se nastavi ovakav trend, imati ko liječiti?
federalna.ba
