Otvoren prostor za različite oblike progona i nametljivog ponašanja u fizičkom i kibernetičkom prostoru, čije su žrtve u velikom broju slučajeva žene
Da u Krivičnom zakonu (KZ) Federacije BiH postoje brojne “rupe”, govori činjenica da proganjanje, nametljivo ponašanje ili uhođenje ne postoji kao krivično djelo. I dok je Istanbulska konvencija obavezala države potpisnice da inkriminiraju namjerno ponavljanje prijetnji upućenih drugoj osobi, koje izazivaju strah za vlastitu sigurnost, tu obavezu u svoje zakonodavstvo Federacija BiH još nije uvela, za razliku od manjeg bh. entiteta.
Na to je nedavno ukazao Damir Nikšić, zastupnik u Federalnom parlamentu koji je zatražio da se uhođenje ili nametljivo ponašanje u fizičkom ili online prostoru definira kao krivično djelo u KZ FBiH.
Fizički napad
– Nepostojanje krivičnog djela progona, tj. nametljivog ponašanja u KZ FBiH, u što se naša javnost, nažalost, više puta mogla uvjeriti, otvara prostor za različite oblike progona i nametljivog ponašanja u fizičkom i kibernetičkom prostoru, čije su žrtve u velikom broju slučajeva žene. Često progon, bilo u fizičkom ili kibernetičkom prostoru, završi fizičkim napadom, silovanjem, pa čak i femicidom – naveo je Nikšić.
Pravni stručnjak Josip Aničić, tužilac Tužilaštva Zapadnohercegovačkog kantona, u razgovoru za „Avaz“ kaže da proganjanje prema KZ RS, KZ Republike Srbije, KZ Crne Gore, nametljivo ponašanje, kako je to definirano u Republici Hrvatskoj, ili uhođenje, poput Republike Slovenije, zapravo podrazumijeva ustrajno i kroz duže vrijeme praćenje ili uhođenje druge osobe ili uspostavljanje neželjenog kontakta, što kod te osobe izaziva tjeskobu i strah za sigurnost.
– KZ FBiH ne propisuje ovakvo ponašanje kao krivično djelo. S tim u vezi u KZ FBiH poznajemo samo krivično djelo ugrožavanje sigurnosti (član 183. stav 3.), koje propisuje ugrožavanje sigurnosti prikradanjem, učestalim praćenjem ili uznemiravanjem bračnog partnera, osobe u vanbračnoj zajednici, roditelja svog djeteta ili druge osobe s kojom održava ili je održavao bliske odnose. Dakle, primjera radi, ako u Federaciji BiH neovlašteno pratite određenu osobu, poduzimate radnje da joj se fizički približite protivno njenoj volji, nastojite uspostaviti kontakt s njom neposredno ili preko treće osobe ili putem sredstava komunikacije, nećete krivično odgovarati, osim ako ste ili ste bili u bliskom odnosu s njom, kako je definirano u članu 183. stavu 3. KZ FBiH – kaže nam Aničić.
Ugrožavanje sigurnosti
Također, naglašava on, KZ FBiH ne poznaje ugrožavanje sigurnosti bliskih osoba.
– Primjera radi, ako neko uputi prijetnju da će nauditi vama bliskoj osobi, vi niste oštećeni sve dok prijetnja nije upućena direktno vama. S druge strane, KZ RS, kao i u krivičnom zakonodavstvu svih susjednih zemalja, propisuju ugrožavanje sigurnosti i vama bliskih osoba, neovisno o tome u kakvom ste odnosu – objašnjava nam Aničić.
U susjedstvu dugogodišnje kazne
Krivični zakonik Republike Srbije propisuje i uspostavljanje kontakta putem sredstava komunikacije te odgovornost za zloupotrebu podataka o osobnosti druge osobe ili njoj bliske osobe radi naručivanja robe ili usluga, a ako je zbog proganjanja nastupila smrt žrtve ili njoj bliske osobe, počinilac se može kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. KZ Republike Slovenije propisuje uspostavljanje kontakta putem elektroničkih sredstava komunikacije te posebno kažnjavanje za uhođenje maloljetne ili nemoćne osobe, dok KZ Crne Gore propisuje proganjanje trudne žene i osobe s invaliditetom. Jednako kao i KZ Republike Srbije, i KZ CG za smrt žrtve propisuje kaznu zatvora do deset godina – objasnio nam je Aničić.
