Dok se sklapaju političke slagalice, u kojima se iz udobnih fotelja mjeri tko će s kim i tko je bolji partner za, u pravilu – uživanje na državnim jaslama, život prolazi. Građani odlaze, potencijalno bogata mjesta se prazne, jer i oni optimistični vide sve manje prilika za bolji život. Optimistični nisu ni građani Bosanskog Petrovca.
Zemlja je bogatstvo, čak i ako je to parče bogatstva uglavnom u pustom sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Behija Hukić za sebe ne bi rekla da je bogata, jer dio kućnog budžeta puni i plodovima zemlje, ali će reći da zahvaljujući zemlji živi koliko toliko lakše.
“Nama je sad za sad dobro. Ove godine smo najranije krenuli sa proizvodnjom špinata. Vrijeme nas je dosta poslužilo, bilo je dosta toplo, tako da nam je zarana sve dospjelo“, kaže Behija Hukić iz Bosanskog Petrovca.
Oni koje snaga služi zahvaljujući poljoprivredi i plodnoj zemlji žive teško, ali ipak malo lakše od onih koji se izdržavaju od penzije, pa i po hljeb idu u prodavnicu.
“Jeste, skočio, bio 1.70, sad je dvije marke. – Čak toliko? – Jest Boga mi.”, kaže Željko Dragičević.
Sve skuplji život i sve manje perspektiva za lakšu svakodnevicu razlozi su zbog kojih se u Bosanskom Petrovcu sve manje čuje i dječija graja. Majka s bebom u naručju neuobičajena je slika za opštinu koja se prazni. Slavica je sa Milanom još tu, suprug je već u Njemačkoj, pa na pitanje vidi li odrastanje svog sina u svom gradu odgovara.
“Ne vidim. Ne vidi niko, ni za starije, a kamo li za mlađe. – Zašto? – Nema perspektive, nema ništa. Nema firmi. Ne radi se, narod odlazi, mlađi, odlaze i stariji“, kaže Slavica Mrđa iz Bosanskog Petrovca.
Oni koji ostaju žive, ako mogu da rade, u najvećoj mjeri od poljoprivrede i šumarstva. Oni u godinama i nemoćni, uglavnom od malih penzija i prepušteni, u najvećoj mjeri – sami sebi. O tome govori i primjer babice u penziji koja je porodila komšinicu. Za tu priču čula je i penzionisana direktorka Centra za socijalni rad, Esma.
“To je sad ove godine jedini slučaj što je u Petrovcu rođen. Inače, sve naše porodilje idu u Bihać. Ja dok sam radila u Centru za socijalni rad, to je bilo prije osam godina, bilo je mnogo više beba. Sad je vrlo malo“, kaže Esma Bakšić.
Detalje donosi Mladen Vujinović OVDJE.
