Rat u Ukrajini osim što je pokrenuo val migracija iz ove države, sličan proces trenutno se dešava i u Rusiji gdje brojni građani uslijed teške situacije, ali i mobilizacije koliko-toliko normalan život pokušavaju nastaviti na području Evropske unije i drugih država Evrope.
Naime, ovih dana, u blizini Graničnog prijelaza Maljevac u Velikoj Kladuši nalazi se određena grupa građana iz Čečenije koji su ovdje stigli prije mjesec, a koji nastoje svoj put nastaviti prema Evropskoj uniji gdje namjeravaju tražiti azil.
Kako za Klix.ba javlja lokalni reporter Ademir Veladžić, trenutno se na ovom području nalazi oko 50 Čečena koji na području Krajine borave u manjim grupama.
Oni su na područje Unsko-sanskog kantona stigli rutom koja je postala aktuelna prije otprilike mjesec, a uključuje avioprijevoz Moskva – Istanbul, a zatim Istanbul – Sarajevo nakon čega se lokalnim prijevozom prebacuju na područje Krajine.
S obzirom na bilateralne odnose Rusije i Bosne i Hercegovine, građani iz Čečenske Republike borave na području BiH potpuno legalno, ali prema njihovim riječima cilj je pronalazak azila u EU.
Za sada, Granična policija nije imala niti jedan problem sa njima, ali su zbog situacije na ovom području trenutno pojačane patrole i kontrole graničnih prijelaza.
Osim muškaraca, u grupi Čečena se može primijetiti i veliki broj žena, ali i male djece.
Podsjetimo, Klix.ba je ranije objavio priču o još jednom Rusu koji je bježeći od rata i mobilizacije stigao u Visoko.
Njega je domaćin samostana gvardijan Franjo Radman, u izuzetno teškom zdravstvenom stanju, pronašao u dvorištu franjevačkog samostana, na klupi, prepuštenog samog sebi. Tu su ga zbrinuli i pružili mu prvu pomoć s obzirom na to da je hladno vrijeme te da je ležao na klupi u mokroj odjeći i prekriven mrazom.
Fra Ivan Nujić u razgovoru za Klix.ba kaže da je njihov gost iz Rusije izgledao veoma loše te da je spas došao u zadnji čas.
“Ja sam krenuo u školu da predajem, a gvardijan Franjo me je zamolio da pokušamo porazgovarati na engleskom. Teško je bilo, tek dvije-tri riječi je rekao, ali bio je dosta preplašen, jednostavno, osjetio sam sućut prema tom čovjeku. Ja mu nisam mogao pomoći jer sam morao na nastavu, a kasnije sam otišao iz Visokog”, kazao nam je Nujić.
