Ponos, prkos, tuga, osjećanja su koje je istovremeno proživljavao Prijedorčanin Fikret Bačić dok je prisustvovao uručenju diplome njegovom sinu Nerminu, inženjeru informatike.
Bačiću su četnici 1992. godine, na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu, u Prijedoru ubili 31 člana porodice, među kojima su bili njegova djeca, supruga, majka, braća i njihove porodice. Kasnije se Fikret oženio, dobio je sina Nermina, ovo ime nosio je i njegov ubijeni brat, te krvave 1992. bio je 12-godišnjak.
– Moja djeca, sin Nermin i kćerka Nermina nisu doživjela ni 18 godina, da krenu u život. Njihov put je prekinut. Mom Nerminu nije bilo dozvoljeno da odraste.
Danas je njegov brat Nermin inženjer i neka vide moji bivši prijatelji, oni koji su mi ubili najmilije, da smo živi, da se školujemo, da imamo moći da steknemo znanja… Jer moramo biti spremni. Mislili su da smo korov, a zapravo smo sjeme – kaže Bačić za Faktor.
Život povratnika u Prijedor i njegovu okolinu nikada nije bio lak, a pogotovo proteklih nekoliko dana kada se na saslušanje zbog izjava o svetosavlju u policiji našao tamošnji duhovni lider, imam iz Kozarca Amir ef. Mahić.
– Mi povratnici nemamo nikakva prava u RS-u. Nemamo pravo na sobodu govora. Efendija Mahić se izvinio za svoje izjave, ali ipak morao doći na saslušanje u policiju. A ko se nama izvinio za 3.176 civilnih žrtava Prijedora?
Ko se meni izvinio za 31 ubijenog člana porodice? Tužilaštva ništa ne rade, ni 31 godinu od ratnog zločina nad mojom porodicom nisam pronašao njihove kosti da ih ukopam. A da pravosudne institucije i istražni organi rade svoj posao, sve bi se saznalo jer nije teško doći do onih koji imaju informacije o grobnicama – istakao je Bačić.
