Zaliha uglja na lokaciji Kamengrad iznosi više od 122 miliona tona, a ova brojka je naznačena i u rješenju s potpisom Nermina Džindića
U novom nastavku priče o eksploataciji mrkog uglja na lokaciji Kamengrad kod Sanskog Mosta donosimo detalje o tome na koji način je posuška kompanija Lager došla do koncesije za eksploataciju uglja 2015. godine.
LEX LAGER
Detalji se tiču nelogičnosti navedenih cijena uglja u odnosu na druge sirovine, te odluke koju je dala Vlada Unsko-sanskog kantona, a na osnovu koje je rješenje izdalo i federalno Ministarstvo energije, industrije i rudarstva s ministrom Nerminom Džindićem na čelu. To rješenje je ove godine van snage stavio Vrhovni sud Federacije.
Kako bi posuška kompanija Lager dobila što povoljnije uslove za eksploataciju uglja, vlasti u Unsko-sanskom kantonu su u septembru 2015. godine izmijenile Dokument o politici dodjele koncesija u dijelu koncesionih naknada za mineralne sirovine. Naš izvor dokumenata i informacija koje donosimo ističe da se ove izmjene, te odluka o dodjeli koncesije Lageru slobodno može nazvati lex Lager zbog pogodovanja kompaniji da dođe u priliku da eksploatira zalihe uglja u Sanskom Mostu procijenjene na 18 milijardi maraka.
U izmjenama Dokumenta o dodjeli koncesija iz septembra navedeno je da je koncesija za mrki ugalj višestruko manja nego na obični kameni nasip, pa je tako za eksploataciju kamena predviđena jednokratna naknada od 2.000 maraka po hektaru, a za ugalj 200 maraka po hektaru.
Za eksploataciju kamena predviđena je godišnja naknada za korištenje državnog zemljišta, više od 10 hektara, po cijeni od 3.000 maraka po hektaru, a za ugalj tek od 130 maraka po hektaru. Računica je jasna – za kubni metar kamena krečnjaka ili dolomita možete dobiti od pet do deset maraka, a za tonu uglja i do 150 maraka. Naš izvor podsjeća, a što smo već ranije objavili, da je Džindić rješenje o prenosu koncesije sa Rudnika Kamengrad na kompaniju Lager donio na osnovu rješenja kantonalnog Ministarstva privrede USK-a, Komisije za koncesije, te, vrlo bitno, odluke Općinskog vijeća Sanski Most, ali bez saglasnosti prvobitnog nosioca koncesije – Rudnika Kamengrad. Razlog leži u jednoj cifri, poručuje naš izvor, a to je zaliha uglja na lokaciji Kamengrad, koja iznosi više od 122 miliona tona, naznačena i u rješenju koje je Džindić potpisao. Kada se taj iznos pomnoži sa oko 150 maraka po toni, dobije se suma od nevjerovatnih više od 18 milijardi maraka. Od tog iznosa država neće dobiti gotovo ništa, odnosno hoće tek 0,50 posto tog iznosa.
U odluci Vlade USK-a o dodjeli koncesije iz novembra, navedeno je, između ostalog, da se koncesija daje na 30 godina, kao i da se može produžiti pisanim dogovorom strana. Koncesionar – kompanija Lager dužan je plaćati koncesione naknade na osnovu katastarskog prihoda u iznosu nešto većem od 213.000 maraka, zatim naknadu na osnovu prihoda državnog zemljišta u iznosu nešto većem od 24.000 maraka, te 80 feninga po toni za ugalj, javlja Oslobodjenje.
ŠUTNJA JE ZLATO
Jako bitna stavka je da će se novac Lageru odbijati od uplaćenog akontativnog iznosa od pola miliona maraka. Upravo taj iznos Lager je u svom reagiranju na naše tekstove predstavio kao nešto što je baš morao jedini u historiji platiti.
Ni do pisanja ovog teksta Nermin Džindić, ministar energije, rudarstva i industrije Federacije BiH, nije odgovorio na brojna pitanja koja smo mu poslali još 7. novembra.
