Kako bolan da pjesme ne piŔem,
svoju Krajinu da ne opiŔem.
Pogledaj Krajinu ljutu, o neznanÄe,
i ljude njene Å”to dobrotom zraÄe.
Jesi ikad kahvu na Äaradaku kahvendisao,
i Skenderove stihove polahko Äitao?
Uz Unu Å”to žubori stoljeÄima,
jesi se ikad pronaŔao u stihovima?
Kako bolan da ne piŔem pjesme,
kad mi je stih kao kap sa hajr Äesme.
Pa mi duŔu umije, srce oporavi,
i ruka slovima pjesmu sastavi.
Sa Ostrožca pogledaj njena pleÄa,
u tvojim oÄima ona biÄe veÄa.
Kako bolan da pjesme ne piŔem,
kad ispod GrmeÄa život udiÅ”em.
Ispod PljeŔavice usniti znao,
kraj Sane u krilu njenom sevdisao.
Kako bolan da ne piŔem stihove,
kad Krajina izrodi sinove.
Sinovi je prkosnu odbraniŔe,
na emanet nama ostaviŔe.
Äitaj neznanÄe, možda nauÄiÅ”,
da Krajinu cijeniÅ”, da Krajinu zavoliÅ”.
Autor: Damir MaÅ”iÄ, BihaÄ
SRETAN DAN NEZAVISNOSTI DOMOVINO NAÅ A!!!