MjeÅ”ovita srednja Å”kola Bosanski Petrovac po neÄemu je jedinstvena u BiH: u njoj se Å”koluju uÄenici iz dva entiteta i iz dva kantona F BIH.
U ovom gradu zajedniÅ”tvo je dio svakodnevice i provodi se kao prirodan obrazac postojanja. Kako to izgleda u praksi, govori direktor Nedret DeliÄ.
āBosanski Petrovac se nalazi na specifiÄnoj poziciji. OpÄina je u Federaciji BiH u Unsko-sanskom kantonu, a graniÄi s podruÄjem opÅ”tine Petrovac DriniÄ u Republici Srpskoj. UÄenici koji su zavrÅ”ili osnovnu Å”kolu u DriniÄu pohaÄaju naÅ”u srednju Å”kolu, zajedno s uÄenicima koji su zavrÅ”ili osnovnu Å”kolu u Bosanskom Petrovcu. TakoÄe, ove godine dobili smo i nekolicinu uÄenika iz Drvara koji su u naÅ”oj Å”koli pronaÅ”li smjerove koji ih zanimaju. Tako se možemo pohvaliti da imamo i uÄenike iz dva kantona. Moglo bi se reÄi da je naÅ”a Å”kola Bosna i Hercegovina u malomā, kaže direktor MjeÅ”ovite srednje Å”kole Nedret DeliÄ.
GradiÄ na padinama planine GrmeÄ, u kojem se slave velikani književnbosti i slikarstva, primjer je suživota kao prirodnog obrasca postojanja. Program mirovnog obrazovanja koji se u sklopu projekta PRO-BuduÄnost provodi u 65 osnovnih i srednjih Å”kola u BiH, u ovom se gradiÄu realizira kao dio svakodnevice.
āNa terenu, meÄu uÄenicima ili nama nastavnicima nikada nije bilo problema. Problemi se stvaraju na viÅ”im nivoima, kod onih koji žele da ih stvore. Mi pokuÅ”avamo da to svedemo na minimum. NaÅ”i uÄenici zajedno uÄestvuju u svim akcijama. NaÅ”i vjerouÄitelji ā pravoslavne i islamske vjeroispovijesti ā zajedno drže Äasove. Septembar je kod nas proglaÅ”en za mjesec mira, a uÄenici tada zajedno uÄestvuju u razliÄitim manifstacijama. Mi ih uÄimo da vole prostor gdje živeā, zakljuÄuje direktor DeliÄ.
Svjesni da se u mnogim sredinama u BiH koncepti zajedniÄkog Å”kolovanja izbjegavaju od strane vlasti, pitamo naÅ”eg sugovornika da li je bilo prigovora u Bosanskom Petrovcu.
āZaista nikada nismo imali prigovore, niti od roditelja, niti od lokalnih vlasti, no bojim se, ako se politika previÅ”e bude uplitala u obrazovanje, ovo bi nekome moglo zasmetati. NaÅ”i uÄenici sluÅ”aju bosanski i srpski jezik, a predaje im profesorica koja je iz Osijeka, gdje je zavrÅ”ila hrvatski jezik. Radimo po zajedniÄkoj jezgri koja je usvojena na nivou Bosne i Hercegovine, tako da obuhvaÄamo sve bitno Å”to se tiÄe nacionalnih grupa predmeta.
BoraveÄi u Bosanskom Petrovcu, uvjerili smo se da uÄenici provode vrijeme zajedno i u izvanÅ”kolsko vrijeme, i jedino Å”to vide kao problem je nedovoljan broj mjesta za izlazak. U gradu djeluje VjeÄe mladih u kojem uÄestvuju svi mladi iz Bosanskog Petrovca, bez obzira na nacionalnost.
U sliÄnu praksu zajedniÅ”tva uvjerili smo se i tokom posjete osnovnoj Å”koli Ahmet HromadžiÄ. Zgrada ove Å”kole izgraÄena je 1958. godine i dograÄena 1972. U ratu je objekt bio priliÄno oÅ”teÄen, no pristupilo se sanaciji i obnovi kabineta, da bi Å”kola ponovno postala ne samo funkcionalna nego i ugodna za rad. U holu Å”kole nalazimo uÄeniÄke radove koji govore o ljepoti razliÄitosti.
Mujesira Kavaz, direktorica osnovne Å”kole ponosna je na zavidne rezultate koje uÄenici postižu na razliÄitim takmiÄenjima, pogotovo sportskim, gdje osvajaju medalje na kantonalnom i federalnom nivou.
āU naÅ”em kolektivu zajedniÅ”tvo kreÄe iz same uÄionice. Nama bi bilo nezamislivo da provodimo dvije Å”kole pod jednim krovom. Zaista imamo divnu saradnju sa roditeljima, uÄenicima i mi kolege meÄu sobom. Svi obilježavaju sve praznike i nama je to prirodno. VjerouÄitelji svaku generaciju odvedu u bogomolju druge vjere, tako da polaznici islamskog vjeronauka odu u crkvu, i obrazno ā polaznici pravoslavnog vjerunauka posjete džamiju. Mali smo grad, svi se poznajemo i pomažemo onoliko koliko možemo
Pored centralne Å”kole, adaptirano je osam podruÄnih jedinica, ali zbog nedostatka uÄenika trenutno se nastavni proces odvija u samo jednoj podruÄnoj Å”koli ā KrnjeuÅ”a. U toj podruÄnoj Å”koli radi se po nacionalnoj grupi predmeta srpskog jezika, istorije, geografije, moje okoline i vjeronauke.
Nažalost, najveÄi izazov sa kojim se suoÄava ovaj gradiÄ je odlazak stanovnika, pogotovo mladih porodica. Na taj naÄlin smanjuje se i broj uÄenika, kojih trenutno, u jedinoj osnovnoj Å”kli u Bosanskom Petrovcu ima oko 350. āKada ode porodica koja ima dvoje ili troje djece, to se veliki ubitak za naÅ”u zajednicuā, kaže direktorica.
Ali ima i onih koji su odluÄili da ostanu. Kako smo se uvjerili, na ovom podruÄju može se dobro živjeti od stoÄarstva, poljoprivrede i Å”umarstva. U grad se useljavaju porodice s podruÄja Travnika, Jajca, Drvara, Äak i jedna porodica iz NjemaÄke. Posla ima za one koji hoÄe da rade, rekla nam je dirketorica Kavaz.
U holu Å”kole su panoi koji prikazuju Branka ÄopiÄa i Ahmeta HromadžiÄa, kao književnike koji obilježavaju ovaj prostor. UÄiteljica Milena PetkoviÄ rekla nam je viÅ”e o tome:
Branko ÄopiÄ roÄen je i rastao s jedne strane GrmeÄa, a Ahmet HromadžiÄ s druge strane. Njihovo naslijeÄe proteže se kroz nastavni plan i program i djeca su upoznata s njihovim djelima. U Å”koli posebno obilježavamo i 11. oktobar kao dan roÄenja po roÄenju Ahmeta HromadžiÄa.
Svakog oktobra se u Bosanskom Petrovcu organizuju Skenderovi dani, manifestacija posveÄena velikom Skenderu KulenoviÄu. U gradu imamo spomen muzej slikara Jovana BijeliÄa i redovno sa djecom obilazimo izložbene postavke. Sa ovog podruÄja potiÄe i naÅ” poznati slikar i grafiÄar Mersad Berber. Zadatak nas, nastavnika, je da djeci približimo ljepotu pisane rijeÄi i umjetnosti, te da potenciramo kulturu naÅ”eg gradaā, kaže uÄiteljica Milena PetkoviÄ.
āMi smo, GrmeÄlije, ljudi posebnog i stamenog karaktera, vedrog duha, otvorenog uma i srca. Putnici koji doÄu u naÅ” grad nikada neÄe ostati ni gladni ni žedni. Odavde su potekli mnoge znamenite liÄnosti, kovao se karakter i upornost svakog pojedinca. Kada vozite prema Bosanskom Petrovcu i doÄe do Bravskog polja, uvjerite se kako vam se Å”iri pogled i srce. Prosto imate osjeÄaj da letite. To su osjeÄanja koja se ne mogu opisatiā, pojaÅ”njava uÄiteljica PetkoviÄ.
Ovaj kraj poznat je i po specifiÄnoj hrani koja odražava prirodna bogatstva za uzgoj stoke i krompira, i nadmorsku visinu od skoro 700 metara.
āNaÅ”a izvorna hrana su ākumpijeri i basaā (krompiri i vrsta mladog sira i vrhnja). U gradu imamo nekoliko kulinarskih manifestacija, kao Å”to su āDani kumpijera i baseā, āKobasicijadaā i āKosijadaā. Nalazimo se na nekih 700 metara nadmorske visine i to zahtijeva jaÄu hranu. Pamtim oÅ”tre i vedre zime koje sam ovdje provodila u djetinjstvu, kada sve bljeska i sjaji, baÅ” kao u Ahmetovim priÄama. Mogao se vidjeti i zeÄiÄ i medvjediÄ i patuljak, baÅ” kao u priÄiā, prisjeÄa se uÄiteljica PetkoviÄ.
Njena kolegica Sanja RadoÅ”eviÄ, koja se u Bosanski Petrovac 2000. godine preselila iz Goražda, prisjeÄa se svog iznenaÄenja nakon Å”to je prvi put vidjela visoki snijeg.
āPitala sam Å”ta Äe im Å”tapovi pored ceste za snijeg, a onda sam vidjela da toliko snijega može napadati da se Å”tapovi jedva vide. Nažalost, posljendjih godina toga viÅ”e nema. Klimatske promjene osjete se Äak i ovdjeā, zakljuÄuje.