Srbija je doživjela moralni i humanistički krah: Urednik medija, bliskog Vučićevom režimu, dao sramotno objašnjenje za intervju sa serijskim silovateljem

5 min. čitanja

Srbija je doživela apsolutni sumrak ljudskosti, krah pristojnosti i poraz svesti i svakog morala. Srbija je ovog utorka pogazila svaku vrednost koja čoveka određuje kao humano biće, kao onoga koji ne samo što ima svest da razlikuje dobro i zlo već poseduje empatiju, saosećanje sa drugima i potrebu da se nekome ko je ugrožen pomogne.

Sve to, kad si iole normalan čovek, ali ne i kad si glavni urednik Informera, Dragan J. Vučićević, medija koji na svom TV kanalu emituje intervju sa silovateljem povratnikom, nedavno puštenim iz zatvora.

Blokiran saobraćaj

Dakle, sa Igorom Miloševićem, od koga danima strepi Beograd, sa čovekom koga policija prati danonoćno kako ne bi naudio nekoj ženi jer je i sam rekao da će opet silovati “i zato me nemojte puštati iz zatvora”.

E, sa takvim čovekom Informer pravi intervju. Ispostaviće se da je, naravno, najveći problem to što su u pitanju novine izuzetno bliske vladajućoj stranci, pa će svaka oštrija, a pre svega ozbiljnija reakcija nadležnih, verovatno izostati. Kao fenomen, Srbija je sigurno ušla u neku mračnu knjigu nečovečnosti iz koje će, nadamo se, studenti novinarstva napamet učiti šta se nikada i ni pod kojim uslovima ne radi.

Jer, upitan zašto je silovatelja doveo u emisiju, glavni urednik Informera odgovara: “Zbog novinarstva.”

Umjesto što se bave širenjem straha i panike radi senzacionalističkog izvještavanja, mediji bi trebalo da otvore pitanja bezbjednosti žena, kaže Zorana Mihajlović

”Nikoga nismo popularisali. Ali vi ste već presudili, pa ne vredi objašnjavati”, rekao je Vučićević novinarima Danasa, koji ga pitaju zašto je doveo silovatelja u emisiju i zašto je od njega traženo da do detalja objašnjava šta je radio ženama i kako se osećao tokom tih jezivih trenutaka. Jezivih za žrtve, razume se.

Na ponovljeno Danasa da ne razume motive razgovora, vlasnik Informera je rekao da onda ne razumeju ni novinarstvo.

”Srpsku javnost uznemirili su politikanti i žuti hejteri koji su poveli brutalnu kampanju protiv Informera nakon objavljenog ekskluzivnog intervjua sa silovateljem Igorom Miloševićem samo zato što novinari profesionalno obavljaju svoj posao. Svrha intervjua je bila upoznavanje naše javnosti sa ličnošću Miloševića, kako fizičkog tako i psihičkog, kao i prikazivanje njegovog načina razmišljanja, a sve s ciljem kako bi broj onih koji predstavljaju opasnost po građane koji slobodno šetaju ulicama bio što manji”, navodi se, između ostalog, u tekstu koji objavljuje Informer nakon sramnog intervjua.

Autonomni ženski centar (AŽC) najoštrije juče osuđuje objavljivanje intervjua, poručujući da on predstavlja “šamar pre svega svim ženama koje su preživele seksualno nasilje od dotičnog, ali i svima onima koje već danima ulažu energiju u osmišljavanje taktika za bezbedno hodanje ulicama Beograda jer sistemska zaštita ne postoji i osećaju da su prepuštene same sebi”.

Sličnog su mišljenja i ministarke u Vladi koje listom osuđuju objavljivanje intervjua, a među njima i Zorana Mihajlović, koja je i na čelu Koordinacionog tela Vlade Srbije za rodnu ravnopravnost.

”Serijskim silovateljima i nasilnicima nikada nije i neće biti mesto u medijima, jer mediji treba da budu partneri u borbi protiv nasilja nad ženama i devojčicama, a ne njegovi podstrekači”, kaže za Danas Zorana Mihajlović, dodajući da bi mediji trebalo da, “umesto što se bave širenjem straha i panike radi senzacionalističkog izveštavanja”, otvore pitanja bezbednosti žena na javnim mestima i sprečavanja seksualnog napada na žene.

U međuvremenu, feministički pokret Ženska solidarnost održava juče protest ispred redakcije Informera, poručujući: “Hoćemo sigurnost, ne strah.” Okupljeni su blokirali saobraćaj ispred redakcije koja se nalazi na Terazijama pištaljkama izražavajući protest.

Prekršeni Kodeks

Medijska udruženja tvrde da je Informer prekršio Kodeks novinara, ali da je to u konkretnom slučaju teško dokazati, a evo i zašto.

”Kodeks je pisan 2006. i dopunjen 2008. godine i u tom trenutku nije bilo zamislivo da će jedan medij da razgovara sa osuđenim silovateljem ne samo kod nas već nigde u svetu. U vreme kada je pravljen naš kodeks, takvo nešto nije postojalo ni u jednom kodeksu u svetu. Mi smo tek kasnije imali razgovore sa osuđenim ratnim zločincima, sa osuđenim ubicama… dao se glas ljudima kojima se do tada nije davao, zato u Kodeksu nemamo tačku koja će to eksplicitno da zabrani, već postoje načela koja možemo posredno da istaknemo kao kršenje etičkog kodeksa”, kazala je za medije novinarka Tamara Skrozza.

 

Podijeli ovaj članak