Veći dio ovog stoljeća, Njemačka je ostvarivala ekonomske uspjehe za uspjehom, dominirajući globalnim tržištima visokokvalitetnih proizvoda poput luksuznih automobila i industrijske opreme, prodajući toliko drugim dijelovima svijeta da je polovina ekonomije ovisila o izvozu.
Poslovi su bili obilni, a državni finansijski fondovi rasli su dok su se druge evropske zemlje gušile u dugovima, te su napisane knjige o tome što bi druge zemlje mogle naučiti od Njemačke. No, više nije tako.
Sada je Njemačka najslabije performirajuća razvijena ekonomija na svijetu, s Međunarodnim monetarnim fondom i Evropskom unijom koje očekuje padanje ekonomije ove godine.
Ovo slijedi nakon što je Rusija napala Ukrajinu i nakon gubitka jeftinog prirodnog plina iz Moskve, što je neviđeni šok za energijski intenzivne industrije Njemačke, koje su dugo bile proizvodni div Evrope.
Nagli pad performansi najveće evropske ekonomije izazvao je lavinu kritika, zabrinutosti i debate o putu naprijed.
“Njemačka se suočava s ‘deindustrijalizacijom’ jer visoki troškovi energije i nemoć vlade u rješavanju drugih hroničnih problema prijete da nove fabrike i visoko plaćene poslove odvuku drugdje”, izjavio je Christian Kullmann, izvršni direktor velike njemačke hemijske kompanije Evonik Industries AG.
Iz svoje kancelarije na 21. spratu u zapadnom njemačkom gradu Essenu, Kullmann ukazuje na simbole ranijeg uspjeha širom industrijske regije povijesne Ruhr doline: dimnjake metalnih postrojenja, gigantske hrpe otpada iz sada zatvorenih rudnika uglja, masivnu BP rafineriju nafte i prostrano postrojenje za proizvodnju hemikalija kompanije Evonik.
Danas je ova nekadašnja rudarska regija simbol energetske tranzicije, prepuna vjetroelektrana i zelenih površina.
Gubitak jeftinog ruskog prirodnog gasa potrebnog za napajanje fabrika “bolno je narušio poslovni model njemačke ekonomije”, rekao je Kullmann.
Nakon što je Rusija prekinula većinu isporuke gasa Europskoj uniji, njemačka vlada je zamolila Evonik da održi rad svog postrojenja na ugljen iz 1960-ih još nekoliko mjeseci.
Kompanija se preusmjerava sa tog postrojenja na dva plinska generatora koji kasnije mogu raditi na vodoniku u okviru planova da postanu ugljično neutralni do 2030. godine.
Jedno od razmatranih rješenja je vlada-finansirano ograničenje cijena električne energije za industriju kako bi se ekonomija provukla kroz tranziciju ka obnovljivim izvorima energije.
Prijedlog potpredsjednika Roberta Habecka iz stranke Zelenih suočava se s otporom od kancelara Olafa Scholza, socijaldemokrata, i koalicijskog partnera liberalnih Slobodnih demokrata. Ekolozi tvrde da bi to produžilo oslanjanje na fosilna goriva.
“To su bili pogrešni politički potezi koji su uglavnom razvili i utjecali na ove visoke troškove energije. I sada ne treba biti da njemačka industrija, njemački radnici snose račun” kaže Kullmann.
Cijena gasa je otprilike dvostruko veća nego što je bila 2021. godine, što šteti kompanijama koje ga trebaju održavati 24 sata dnevno kako bi staklo ili metal bili vreli i tečni za proizvodnju stakla, papira i metalnih premaza koji se koriste u građevinarstvu i automobilima.
Drugi udarac
Drugi udarac došao je jer je ključni trgovinski partner Kina doživjela usporavanje nakon nekoliko desetljeća snažnog ekonomskog rasta.
Ovi vanjski šokovi izložili su pukotine u temeljima Njemačke koje su bile zanemarene tokom godina uspjeha, uključujući zaostajanje u korištenju digitalne tehnologije u vladi i poslovanju te dugotrajan proces odobrenja vrlo potrebnih projekata za obnovljivu energiju.
Druga saznanja koja su došla do izražaja uključuju da je novac koji je vlada imala na raspolaganju došao dijelom zbog kašnjenja u ulaganjima u ceste, željezničku mrežu i brzi internet u ruralnim područjima. Odluka iz 2011. godine o zatvaranju preostalih nuklearnih elektrana u Njemačkoj dovedena je u pitanje zbog briga o cijenama električne energije i nestašici. Kompanije se suočavaju s ozbiljnim manjkom stručne radne snage, sa rekordnim brojem otvorenih radnih mjesta od malo manje od dva miliona.
I oslanjanje na Rusiju da pouzdano snabdijeva gasom putem Sjevernog toka gasovoda ispod Baltičkog mora, koji je sada zatvoren i oštećen usred rata, vlada je priznala kao grešku.
Sada su projekti za čistu energiju usporeni zbog obimne birokratije i otpora lokalnih zajednica. Ograničenja za postavljanje vjetroelektrana blizu kuća ograničavaju godišnju izgradnju vjetroelektrana na jednoznamenkast broj u južnom bavarskom regionu.
Električni vod od 10 milijardi eura koji donosi vjetropogon sa sjevera industriji na jugu suočava se s kašnjenjima zbog političkog otpora prema ružnim nadzemnim tornjevima. Pokopavanje izgradnje voda znači da će biti završen 2028. godine umjesto 2022. godine.
U međuvremenu, energetski intenzivne kompanije traže načine kako se nositi s udarom na cijene energije.
Visoke cijene energije
Drewsen Spezialpapiere, kompanija koja proizvodi papir za pasoše i markice, kao i papirne slamčice, kupila je tri vjetroagregata blizu svoje fabrike u sjevernom Njemačkoj kako bi pokrila oko četvrtinu svoje potrebe za električnom energijom iz vanjskih izvora dok se udaljava od prirodnog plina.
Kompanija za specijalno staklo Schott AG eksperimentirala je supotebom vodika umjesto plina u pogonu gdje proizvodi staklo u tankovima na temperaturama do 1.700 stepeni Celzijusa.
Funkcionisalo je, ali samo na maloj skali, sa dostavljanjem vodika uz pomoć kamiona.. Za masovne količine bio bi potreban vodik proizv iz obnovljive energije i isporučen putem cjevovoda, ali to još uvijek ne postoji.
Scholz je pozvao na energijski tranziciju koja bi imala istu hitnost kao postavljanje četiri plutajuće terminala za prirodni gas u nekoliko mjeseci kako bi se zamijenio izgubljeni ruski gas. Ukapljeni prirodni gas koji dolazi na te terminale brodom iz SAD-a, Katara i drugih zemalja skuplji je od ruskih isporuka putem cjevovoda, ali je pokazao što Njemačka može postići.
Međutim, svađanje unutar koalicionih vlada oko cijene energije i zakona koji zabranjuju nove gasne peći iznerviralo je poslovne lidere.
Njemačka je postala zadovoljna tokom “zlatne dekade” ekonomske izgradnje od 2010. do 2020. godine, kaže Holger Schmieding, glavni ekonomista u banci Berenberg. Schmieding, koji je nekad nazvao Njemačku “bolesnikom Evrope” u uticajnoj analizi iz 1998. godine, smatra da bi taj opis danas bio pretjeran, s obzirom na nisku stopu nezaposlenosti i jake državne finansije. To daje Njemačkoj prostor za djelovanje, ali smanjuje pritisak za promjenama.
Najvažniji trenutni korak, kaže Schmieding, bio bi okončati nesigurnost oko cijena energije. Bez obzira na politike koje budu izabrane, “bilo bi veća pomoć ako bi vlada brzo postigla dogovor o njima, tako da kompanije znaju na što se pripremaju i mogu planirati umjesto odgađanja investicionih odluka”, rekao je on, prenosi Euronews.com.
Izvor: Klixba
