Đurbuzović za Faktor: Ne znam kako će Sloboda izaći iz ovoga, Zrinjski i Borac zecementirani

7 min. čitanja

Hajrudin Dino Đurbuzović, iskusni trener iz Sarajeva, može se pohvaliti da je jedan od najtrofejnijih stratega u našoj zemlji.

Kao glavni ili pomoćni trener učestvovao je u osvajanju svih poslijeratnih titula sa Željezničarom, od one iz 1998. do posljednje koju su Plavi osvojili prije deset godina.

Đurbuzović je osim u Želji radio i u Čeliku, Travniku, Olimpiku, Igmanu, te reprezentaciji naše zemlje, te stoga je izuzetno kompetentan sagovornik kada je Premijer liga Bosne i Hercegovine u pitanju.

Za Faktor je komentarisao utakmice 27. kola bh. elite, te iznio svoje mišljenje oko raspleta na tabeli, odnosno u borbi za opstanak i plasmana u Evropu. O prvaku, ističe, nema dileme, to će opet biti Zrinjski.

– Realno, Zrinjski je najjača ekipa. Kompaktni su, znaju šta hoće, tako da mislim da su oni definitivno svoje završili. Borac ih je pratio, pokušavao je nešto da uradi, ali mislim da neće uspjeti u tome i da se već može reći da je Zrinjski odbranio titulu. I moram reći, apsulutno zasluženo.

Kada je u pitanju borba za ispadanje, u kombinacijama je pet-šest ekipa. Od Sloge, Posušja, Leotara, Slobode, Tuzla Cityja i Igmana. Moje mišljenje i ono što ja vidim i gledam, ne mogu reći ko je najozbiljniji kandidat za ispadanje. Ali mogu reći svoje viđenje ko se može izvući, a to je Igman. Imaju izuzetno dobru ekipu, igraju dobro i kod kuće i na strani, a u prilog im ide i činjenica da protiv direktnih rivala u borbi za opstanak igraju na domaćem terenu. Mislim da će tim iz Konjica sačuvati premijerligaški status.

Teško je reći ko će biti druga ekipa. To je sada već matematika i bit će borba do posljednjeg kola, do posljednje minute. Kako se stvari odvijaju, niko ne može biti načisto, ali po kvalitetu, bez obzira na to što su oni treći odzada, Igman ima kvalitet za postanak. Ništa emotivno ne govorim, nego samo realno. To je ekipa koja ima Ahmetovića, Hebibovića, Oremuša, Dupovca, Bodula, Ramića…, i mislim da je prednost u tim igračima koji znaju igrati te utakmice i da su u prednosti koja će prevagnuti.

Borac – Igman 1:0

– Nije bilo tu specijalne ljepote u igri. Imao je i Igman svojih šansi. Borac je pobijedio, a kako je pobijedio, to znamo. Međutim, kući je osvojio tri boda. Ne bih ja volio da ne bude takvih iznenađenja puno.

Velež – Zrinjski 0:1

– Apsolutno bez ikakve zamjerke, čista pobjeda. Premda, Velež igra dobro i novi trener Nedim Jusufbegović je već napravio tim koji se može suprotstaviti svakome. Zrinjski je dominantan. Igraju onoliko koliko im treba. Puni su sampouzdanja i zasluženo su slavili.

Imao je Velež tri prilike u drugom poluvremenu, ali nisu uspjeli ugroziti Zrinjski. Djelovalo je kao da jesu, malo im je nedostajalo, ali to malo u fudbalu znači puno. Velež jeste u dobroj formi, dobro igraju, ali Zrinjski ima širok i kvalitetan roster. Jednostavno, dugi niz godina rade savršeno svoj posao.

Sarajevo – Tuzla City 1:0

– Jedan gol je bio dovoljan za pobjedu. Sarajevo je u stalnim problemima, i sa terenom i sa navijačima, ali polako dolaze sebi. Najbitnije je da su pobijedili, ganjat će Evropu, to je sigurno, ali nisu za nekog velikog dometa.

Nije Sarajevo dominiralo, ali opet kažem najvažnija su im tri boda u borbi za Evropu koju će voditi sa Željom, Veležom i Širokim Brijegom. Šta će se se dalje dešavati, to znaju samo ptice. Definitivno je zabetonirano za Zrinjski i Borac, a sve ostalo je otvoreno.

Željezničar – Široki Brijeg 1:0

– Široki Brijeg je imao svoje šanse u prvom dijelu, koje nije iskoristio i nakon toga je kažnjen. Željo ima svojih problema. Ima vrlo kvalitetnu ekipu, ne znam da li je trebalo mijenjati trenera Edisa Mulalića, ali eto, desilo se. Željo je ostao u vrhu, borit će se za Evropu, vidjet ćemo šta će se dešavati. Jer mnogo toga će zavisiti i od finala Kupa (ako Zrinjski osvoji Kup, onda u Evropu ide i četvrtoplasirani, op. a.).

Široki Brijeg, moram priznati, nije u nekoj velikoj formi. Ispali su iz forme koju su imali u prvom dijelu sezone. Mnogo su obećavali, ali izgleda neće ništa biti.

Posušje – Leotar 1:0

– Dobra utakmica, dobra igra Posušja i zaslužena pobjeda, koja im je itekako važna. I Posušje ima kvalitetan tim. Bili su u jednom padu, ali su promijenili trenera. Ovom pobjedom su napravili veliki korak ka opstanku.

Stekao se dojam kao da su igrači oba tima bila u grču, posebno u završnici. Bilo je mnogo nervoze, a Leotar je za narednu utakmicu ostao bez iskusnog Đoke Milovića.

Sloboda – Sloga 0:1

– Sloboda je nakon ovog poraza u najtežoj situaciji. Sloga je savršeno otvorila sezonu. Imali su dobar tim, ali su na polusezoni ostali bez dva-tri igrača, te su zapali u krizu.

Međutim, pobjedom na Tušnju napravili su odličan posao, a Slobodi nanijeli jako težak udarac. Ne znam kako će Tuzlaci izaći iz ovoga. Veliki su klub, ali na kraju krajeva, više ne igraju imena i prezimena, nego bodove osvaja onaj koji više pokaže na terenu.

Dolazak Pranjića? Ne bih ja o tome. U svakoj državi se mijenjaju treneri, ali kod nas i kada treba i kada ne treba. Ne mogu ništa reći o trenerima sa strane jer i mi idemo vani. Sigurno je da ima utjecaja to što neki trener više ili manje poznaje situaciju u klubu i protivnike.

Đurbuzović je bio dio stručnog štaba 2013. godine kada je Željo osvojio posljednju titulu

Podijeli ovaj članak