Naučnici su u novom istraživanju pokušali utvrditi koji se dijelovi naših dišnih putova začepe mikroplastikom s obzirom na to da svake sedmice udahnemo mikroplastike koliko je ima u jednoj kreditnoj kartici.
To, nažalost nije sve. Plastične čestice i jedemo i pijemo budući da se mikroplastika sada nalazi posvuda. Ima je u čaju koji smo naručili u kafiću, u vodi, hrani, čak i u našim krvnim žilama. Ne možemo je više izbjeći, a još uvijek ne znamo kako prisutnost ovih stranih mikročestica utiče na naš organizam.
“2022. su studije prvi put otkrile mikroplastiku duboko u ljudskim dišnim putovima, što je izazvalo zabrinutost zbog ozbiljnih zdravstvenih opasnosti za dišni sustav”, rekao je inženjer i stručnjak za materijale Mohammad Islam s Tehnološkog sveučilišta u Sydneyju, a prenosi Science Alert.
Gdje se taloži
Islam i njegovi kolege koristili su računalni model dinamike fluida kako bi istražili kako se mikroplastika kreće našim gornjim dišnim putovima u različitim uvjetima disanja. Ova vrsta modela već decenijama daje učinkovita predviđanja za druge oblike čestica.
Otkrili su da najveća testirana mikroplastika (5.56 mikrometara) ima tendenciju zaglaviti u našim gornjim dišnim putovima, najvjerojatnije u nosnoj šupljini ili stražnjem dijelu grla. Oblik plastične prašine također utječe na to gdje se taloži.
“Zbog kompliciranog i vrlo asimetričnog anatomskog oblika dišnih putova i složenog protoka u nosnoj šupljini i orofarinksu, u tom se području taloži velik dio mikroplastike. Brzina protoka, inercija čestica i asimetrična anatomija utječu na ukupno taloženje i povećavaju koncentraciju taloženja u nosnim šupljinama i području orofarinksa”, objasnio je Islam.
Model taloženja oko pluća
Islam i kolege planiraju modelirati kako se ove čestice kreću i talože oko naših pluća. “Milijuni tona ovih mikroplastičnih čestica pronađeni su u vodi, zraku i tlu. Raste globalna proizvodnja mikroplastike, a s tim i razina tih čestica u zraku”, kazao je Islam.
Iako za sada nema dokaza da su čestice mikroplastike koje stignu u naš organizam odmah toksične, stručnjake brinu dugoročne posljedice taloženja tih sićušnih zagađivača, pogotovo zato što mikroplastika potencijalno privlači štetne “autostopere”, poput bakterija otpornih na antibiotike i viruse.
Stoga je razumijevanje gdje se točno te čestice talože u našem organizmu bitan korak pri utvrđivanju njihove štetnosti po naše zdravlje. Istraživanje naziva How microplastics are transported and deposited in realistic upper airways? objavljeno je u časopisu Physics of Fluids.
