Video igre su uvijek pozajmljivale elemente ili se inspirisale pričama iz knjiga. Korijeni ovoga sežu još iz vremena tabletop igara kao što su Dungeons & Dragons koje su bile izrazito narativne igre. Upravo je ta narativnost koja knjige i video igre čini daleko bližim medijima negoli film sa bilo kojim ovo dvoje. I dok sva tri medija pričaju priču, film je u potpunosti zatvoren u svoj vremenski okvir, dok knjige i video igre nisu podvrgnuti tom teretu.
Ipak, upotreba knjiga za razvoj video igara nije u toj mjeri bila prisutna u ovoj brzorastućoj industriji, barem tokom njenih ranih godina tokom ’80. i ’90. godina. Iako su i potonji periodi donijeli nekoliko zanimljivih naslova koji su se bazirali na književnim djelima, tek je s novim stoljećem ovaj trend zaživio u većoj mjeri.
Tu su igre Sherlocka Holmesa, Gospodara prstenova, uključujući nedavnu Middle-earth: Shadow of Mordor (Ne zaboravimo i Shadows of Mordor, tekstualnu avanturu iz 1987.). Tu je Neuromancer, baziran na Neuromanceru Williama Gibsona, pa čak i mobilne igre poput 80 Days, inspirisane Jules Verneovim Around the World in Eighty Days. Imate igre The Godfather, Alice igre i nekoliko igara baziranih na poznatoj kineskoj Romansi o tri kraljevstva, piše e-volucija.com.
Kada dodate stripove u miks, imamo igre The Walking Dead, bezbroj igara o superherojima i jednu od mojih ličnih favorita, The Darkness.
U nastavku smo odabrali nekoliko naslova koji veoma uspješno koriste književnu premisu. Za neke ste znali, za neke vjerujemo da niste (i mi smo bili iznenađeni nekim naslovima).
Assassin’s Creed
Odmah na prvu, iznenađenje. Mnoge igre na ovoj listi su manje-više direktne adaptacije knjige, ali postoji mnogo originalnih igara koje još uvijek duguju neke svoje ideje književnim djelima. Assassin’s Creed je jedan od njih.
Prema producentkinji Jade Raymond, prvi Assassin’s Creed inspirisan je romanom Vladimira Bartola Alamut iz 1938. Radnja romana smještena je u Alamut, koji je bio prava perzijska tvrđava koja se nalazila oko stotinjak kilometara od današnjeg Teherana.
BioShock
Spreman sam da se kladim da je većina vas ovo već znala, ali u slučaju da niste… Ayn Rand je svuda po BioShocku. Grad Rapture osnovan je na principu čistog ličnog interesa, istoj ideji koja potiče Randovu objektivističku filozofiju.
Sam Andrew Ryan je u osnovi nazvan po Ayn Rand. Slično, imate Franka Fontainea, nazvanog po Randovom romanu The Fountainhead, i Atlasa, nazvanog po Randovom romanu Atlas Shrugged. Posteri pronađeni oko igre pitaju “Ko je Atlas?” baš kao i ponavljano “Ko je John Galt?” linija iz Atlas Shrugged.
Možemo nastaviti i dalje s detaljima, ali šire gledano, BioShock je istraživanje filozofije Ayn Rand i kritika koliko apsurdno loše stvari mogu postati ako se objektivizam primjenjuje u velikim (iako fantastičnim) razmjerima.
Conan Exiles
Izgnanici su smješteni u svijet Conana Barbara – dugogodišnjeg heroja koji maše mačem koji je nastao iz kreacije Roberta E. Howarda u časopisu Weird Tales i od tada se pojavljuje u svemu, od knjiga, filmova, stripova, društvenih igara itd. U Conan Exiles, Conan služi kao spasilac vašeg lika koji je u pustinji ostavljen na najsuroviju smrt, oslobađajući ih da potom izgrade – doslovno – vlastiti život.
Većinu vremena ćete provoditi u izradi i izgradnji, ali budući da je igra za više igrača na mreži, to znači da ste na milosti drugih igrača i njihovih hirova, tako da baza može biti odmah uništena. Ne bojte se, međutim, jer postoji i odličan mod za jednog igrača kada vam se drugi ljudi previše puta uvuku pod kožu. Bez obzira koji način odaberete, igra obećava ćete provesti vrlo zabavno vrijeme. Bogato okruženje, ekspanzivan svijet i beskrajna istraživanja ono su što Exiles čini sjajnim dodatkom na ovoj listi.
Enslaved: Odyssey To the West
Ponovno zamišljanje kineskog romana iz 16. vijeka Journey To The West. Enslaved premješta okruženje iz fantastične Kine inspirisane narodnim pričama u postapokaliptično naučno-fantastično okruženje, i predstavlja snažnu akcionu igru koja je oduševila one koji su je igrali – kojih nažalost nije bilo toliko puno. Jasno je da se postavke i detalji radnje uvelike razlikuju od knjige, ali mnogi likovi su zajednički.
Andy Serkis je napravio snimanje pokreta, a Alex Garland (The Beach, 28 Days Later) je uradio priču za potrebe video igre koja je bila posebno divna po svom izgledu i neobičnosti (ljepota je veoma u suprotnosti s onim što obično očekujemo od postapokalipse), što je više nego nadoknadilo relativno jednostavan gameplay koji se nalazi u srcu igre.
Discworld Noir
Mnogi znaju za naslijeđe Sir Terryja Pratchetta i njegove fantastične romane o Discworldu koji se uglavnom odvijaju u gradu Ankh-Morpork. Ovi romani koriste fantastične trope kako bi se ismijali stvarnim pitanjima i događajima, a njihov smisao za humor učinio je svaku knjigu instant klasikom.
Radnja ovih knjiga prenesena je u Discworld Noir, avanturističku igru koju je 1999. godine razvio Perfect Games. Igra je neobična jer ne prati radnju nijedne knjige. Umjesto toga, posuđuje likove i okruženje za stvaranje nove priče.
Kao takva, igra se igra kao novi dio serije Discworld, prateći Lewtona, jedinog privatnog detektiva Ankh-Morporka. Koristite igru u stilu ispitivanja kako biste pokušali riješiti slučaj ubistva. Kako Lewton takođe postaje vukodlak tokom igre, dobijate i jedinstvenog mehaničara mirisa koji će vam pomoći da riješite slučaj.
Za Sherlocke među nama, Discworld Noir je obavezan!
Tom Clancy’s Rainbow Six Siege
Roman o borbi protiv terorizma Toma Clancyja iz 1998. Rainbow Six direktno je iznjedrio stalnu seriju taktičkih pucačina, a sada smo preko 20 igara duboko u R6 univerzumu. Mišljenja se veoma razlikuju o tome koja je ‘najbolja’ Rainbow Six igra, ali Rainbow Six Siege iz 2015. je sigurno jedan od najpopularniji naslova. Igre R6 Vegas su također jaki konkurenti, ali Siegeova bezbrojna ažuriranja tokom godina pretvorila su je u izuzetnu igru za više igrača, punu brzih akcija i taktičkih odluka.
Kao i druge pucačine u stilu Counter-Strike-a, tu su napadački i odbrambeni tim, koji postavljaju i deaktiviraju bombe ili se hrvaju sa taocima od protivničke strane. Ključna razlika je, međutim, u klasama likova u Siegeu, koje sve donose različite sposobnosti na stol kako bi pomogli vašoj strani da dobije prednost. Doduše, prilično je udaljena od originalne knjige, ali njene teme o borbi protiv terorizma i visokotehnološkim napravama su i dalje prisutne u punoj snazi.
Call of Cthulhu: Dark Corners of the Earth
S obzirom na to koliko igara navodi Lovecrafta kao inspiraciju, iznenađujuće je malo onih koje direktno idu na njegove originalne priče. Većina se zadovoljava starijim bogovima i drugim dimenzionalnim pipcima-zvijerima, a možda i mjestom pseudoviktorijanskog misticizma. Dark Corners Of The Earth naporno radi na pružanju više od Cthulhijanskog izraza na usnama, utkajući se u i iz nekoliko Lovcraftovih priča, posebno Shadow Over Innsmouth, prepunih misterije i rijetke posvećenosti da protagonista učini slabim i strašljivim.
Lovcraftove priče nisu bile o superljudima koji se bore protiv čudovišta, već o prestravljenim smrtnicima koje uništavaju stvari koje ne mogu ni zamisliti. Naravno, čim nešto pokažete na ekranu, to postaje sasvim zamislivo, ali standardne vreće pune hitpointa uglavnom nisu. Istraga, istraživanje i rastući teror su glavne brige mračnih uglova, ali sve ovo je sveobuhvatni sistem zdravog razuma, vaš osjećaj stvarnosti popušta dok se susrećete sa užasnim stvarima. Do nekog stepena postaje pucačina iz prvog lica, ali vrlo skromna, realističnija u kojoj se svaki metak računa, do te mjere da pucanje u pogrešno vrijeme/entitet može biti smrtonosno. Neujednačeno i često ogorčeno, ali je i direktno zasnovano na Lovecraftu i, mislim, po duhu najbližoj igri njegovim pričama.
Dva planirana nastavka nikada se nisu ostvarila; velika šteta, jer su Dark Corners izgledali prilično zastarelo čak i u to vrijeme, i bilo bi lijepo imati priliku da pogledamo modernije nastavke.
Metro 2033
Survival horor pucačina Metro 2033 ima svoje korijene u istoimenom romanu ruskog autora Dmitrija Gluhovskog iz 2005. godine. Poput igre, radnja romana se odvija u sistemu podzemne željeznice u postapokaliptičnoj Moskvi, razorenoj nuklearnim holokaustom. Igrač-lik Artyom je isti kao i protagonista u romanu, jedan od nekoliko likova koji se pojavljuju i u igri i u knjizi.
Knjiga Metro 2033 objavljena je u Sjedinjenim Državama 2010. godine, iste godine kada je igra pokrenuta. Za razliku od većine igara na ovoj listi, sam Glukhovsky ima zasluge za pisanje i za svoju knjigu i za adaptaciju video igre.
The Witcher 3: Wild Hunt
Za razliku od većine svega ostalog na ovoj listi, romani na kojima se u velikoj mjeri zasnivaju tri Witcher igre uloga nisu bili poznati na Zapadu sve dok digitalni Geralt nije uletio na naše ekrane i pokušao da nam prevari tastaturu. Poljski pisac Andrzej Sapkowski objavio je pet domaćih uspješnih fantastičnih romana tokom 90-ih godina, i iako su tri od njih nedavno prevedena na engleski, mislim da još uvijek nisu napravili mnogo udubljenja izvan osnovne fanbaze čak ni sada. Za većinu igre su u velikoj mjeri definitivni Witcher.
Ipak, tu su sve ključne komponente i likovi koje smo zavoljeli/prevrtali očima u igrama, od emocionalno steriliziranog lovca na čudovišta Geralta koji veoma lako skakuće u krevet do njegove štićenice Ciri povijene sudbinom i rasprostranjene politike Kontinenta. Igre su se eksponencijalno poboljšale kako je serija odmicala, s fokusiranom trećom igrom The Wild Hunt koja je bila vrhunac. Međutim, ako ste u ovome zbog zapleta i politikanstva iznad i dalje od batinanja čudovišta, gotovo sigurno morate odigrati – ili pročitati – cijelu sagu.
S.T.A.L.K.E.R.: Shadow Of Chernobyl
Piknik pored puta, ruski naučnofantastični roman iz 1972. koji je inspirisao igre STALKER, bio je neobično otporan na direktnu adaptaciju. Divni, transcendentalno reflektirajući film Tarkovskog Stalker koristi šire ideje kao polaznu tačku za istraživanje ljudskog idealizma i težnji, ali većinu naučne fantastike ostavlja iza sebe. Tri S.T.A.L.K.E.R., nasuprot tome, pucačine u otvorenom svijetu u prvom licu napuštaju gotovo sav rad likova u korist proširenja sci-fi teme nakon katastrofe, a zatim ih spretno spajaju u lokaciju u stvarnom svijetu.
I knjiga i film datirali su prije pada u Černobilu, ali Zona, sablasno lijepa ruševina koja je ostala iza nje, bila je ujedno nevjerojatna predskaza katastrofe i otprilike savršeno okruženje za igru o preživljavanju na čudnom i misterioznom mjestu kao što je ikada smo imali. Prva igra Shadow of Chernobyl najbliža je trilogiji zapletu Roadside Picnic, a možda i sveprisutnoj usamljenosti i nepovjerenju prema filmu iz 1979. godine.
World War Z: Aftermath
Univerzum World War Z pomalo je zečja rupa – knjiga, igra i film su suštinski povezani. Ali izvorni izvor za sve to bio je ključni roman Maksa Bruksa, World War Z: An Oral History of the Zombie War.
Posljedice se dešavaju 2024. godine, nadovezujući se na originalne katastrofalne događaje iz knjige. Uzimajući oblik kooperativne pucačine, igra nudi nekoliko različitih tipova zombija koje možete koristiti kao metu dok radite na ponovnom osvajanju izmučenog Vatikana u Rimu. Doduše, knjiga i film ne posjećuju ove lokacije, ali Aftermath nam pokazuje koliko je zombikalipsa zaista bila velika. Nažalost, ovdje nema Brada Pitta, uprkos inspiraciji iz filma.
