Nova istraživanja sugerišu kako Saturnovi ledeni prstenovi u budućnosti neće biti vidljivi ljudima koji promatraju nebo kroz svoje teleskope. Nova analiza podataka prikupljenih NASA-inom misijom Cassini, koja je kružila oko planeta između 2004. i 2017., otkrila je nove uvide u to koliko dugo prstenovi postoje i kada bi mogli nestati iz vida. Nalazi su podijeljeni u tri studije objavljene u maju.
Naš solarni sistem i njegovi planeti nastali su prije otprilike 4.6 milijardi godina, a naučnici su dugo raspravljali o starosti i porijeklu Saturnovih prstenova. Neki astronomi tvrde da svijetli, ledeni prstenovi moraju biti mlađi od očekivanog jer nisu erodirani i potamnjeni interakcijama s meteoroidima tokom milijardi godina, prenosi CNN.
Podaci objavljeni u časopisu Icarus podupiru ovu teoriju o prstenovima koji su se pojavili dugo nakon početne formacije Saturna.
– Naš je neizbježan zaključak da Saturnovi prstenovi moraju biti relativno mladi prema astronomskim standardima, stari samo nekoliko stotina miliona godina, rekao je Richard Durisen, profesor astronomije na Univerzitetu Indiana Bloomington.
– Ako pogledate Saturnov satelitski sistem, postoje i druge naznake da se tamo dogodilo nešto dramatično u posljednjih nekoliko stotina miliona godina. Ako Saturnovi prstenovi nisu stari kao planet, to znači da se nešto dogodilo kako bi se formirala njihova nevjerojatna struktura, a to je vrlo uzbudljivo proučavati, nastavio je.
Istraživači vjeruju kako se sedam prstenova formiralo dok su još dinosauri hodali Zemljom. Saturnovi prstenovi uglavnom se sastoje od leda, a samo mali postotak pripada kamenoj prašini koju u svemiru stvaraju razbijeni fragmenti asteroida i mikrometeoroidi, prenosi Index.hr.
Komadići, slični zrncima pijeska, sudaraju se s česticama u Saturnovim prstenovima i stvaraju plutajuće krhotine dok materijal prstena kruži oko planeta.
Uočeno je da prstenovi gube mnogo tona mase u sekundi, što znači da im nije preostalo puno vremena, astronomski gledano. Istraživači procjenjuju da će prstenovi postojati još najviše nekoliko stotina milijuna godina.
– Pokazali smo da masivni prstenovi poput Saturnovih ne traju dugo, rekao je Paul Estrada, istraživač u NASA-inom istraživačkom centru Ames u Mountain Viewu, u Kaliforniji.
– Može se nagađati da su relativno maleni prstenovi oko drugih ledenih i plinovitih divova u našem solarnom sistemu preostali ostaci prstenova koji su nekad bili masivni poput Saturnovih. Možda će neko vrijeme u ne tako dalekoj budućnosti, astronomski govoreći, nakon što se Saturnovi prstenovi izbruse, izgledati više poput rijetkih prstenova Urana, dodao je.
Istraživači ističu kako postoji mogućnost da su tamni prstenovi oko Neptuna i Urana nekoć bili veći i svjetliji, slično kao što su sada Saturnovi prstenovi. Naučnici još uvijek ne znaju sa sigurnošću što je stvorilo Saturnove prstenove, ali moguće je da je gravitacijska nestabilnost uništila neke od ledenih mjeseca koji kruže oko divovskog planeta, stvarajući dovoljno materijala da se povuče u prstenove koji okružuju Saturn.
Buduće misije proučavanja nekih od Saturnovih mjeseca mogle bi otkriti više informacija o tome koji su događaji stvorili prstenove i dovesti do drugih otkrića.
– Ako uspijemo otkriti što se dogodilo u tom sistemu prije nekoliko stotina miliona godina da bi se formirali prstenovi, možda ćemo otkriti zašto Saturnov mjesec Enceladus izbacuje iz svojih dubokih okeana oblake vode, leda, pa čak i organskog materijala. Možda bismo čak završili pronalaženjem gradivnih blokova samog života na Enceladusu, zaključio je Durisen.
