2022. je možda počela sporo na polju igara, s mnoštvom odgoda uzrokovanih popratnim učincima globalne pandemije – ali kako se godina bliži kraju, ostaje nam da se osvrnemo na zaista vrhunska gaming djela. Od ambicioznih spin-offova i dugo očekivanih nastavaka, do blistavih remakeova i indie strastvenih projekata, bilo je obilje naslova koje morate igrati na PS5, Xbox Series X, Nintendo Switchu, PC-u i šire.
Ova lista ne predstavlja hronološki poredane naslove od najboljeg pa dalje. Svi ovi naslovi su najbolji. Ako trebamo izdvojiti jedan onda bi to bio God of War: Ragnarok. To je naša igra godine
Callisto Protocol
Najnoviji Dead Spa- ups, oprostite. Callisto Protocol zapravo nije igra Dead Space, ali dijeli toliko DNK da se često jedva razlikuje. Sa svojim pogledom preko ramena u trećem licu, svojim grubim protagonistom sa zaslonom zdravlja u svemiru prikladnim na stražnjoj strani vrata i nemrtvim čudovištima koja možete secirati mecima – da ne spominjemo da ih je Glen Schofield sukreirao – sličnosti su gotovo beskrajne. Ipak, iako ovo baš i ne osvaja nagrade za originalnost, stupajući u kožu Jacoba Leeja dok on bježi iz zastrašujućeg zatvora – izoliranog objekta na Jupiterovu najnegostoljubivijem mjesecu – dok shvata zbog čega mrtvi ustaju (i mutirajući) čini jedno od najboljih horor iskustava godinama unazad. Uz zadovoljavajuće teške borbe u gužvi, zabavan izbor oružja i telekinetičkih moći za otključavanje, te neke ozbiljne strahove od skoka, ovo pokazuje da je imitacija doista najiskreniji oblik laskanja.
A Plague Tale: Requiem
Igra usredotočena na patnju, smrt i gubitak vjerojatno ne bi trebala biti toliko upijajuća kao što su bili unosi u srednjovjekovnu stealth seriju A Plague Tale studija Asobo, ali evo nas. Requiem počinje od kraja Innocence iz 2019., nastavljajući očajničku potragu brata i sestre Amicie i Huga za utočištem usred Crne smrti. Doduše, moglo bi biti lakše da Hugo nije imao čudnu vezu sa štakorima koji prenose kugu, donoseći propast gdje god se nasele, ali pruža izvrsnu pozadinu za spoj prikrivene akcije i rješavanja ekoloških zagonetki. S dubljom, moralno-konfliktnijom pričom od svog prethodnika, briljantnim izvedbama glasovne postave (i na engleskom i na izvornom francuskom) i vizualnim prikazima koji zadivljuju ljepotom i užasom, A Plague Tale: Requiem je lijek za od čega bolujete – ako je ono što vas muči medicinska potreba za uzbudljivom avanturom za jednog igrača.
Horizon Forbidden West
Horizon Zero Dawn bio je takav veliki kreativni i komercijalni uspjeh da je povratak u postapokaliptični svijet protagonistice Aloy, prepun robotskih dinosaura, morao biti zastrašujući za programere Guerrilla Games. Srećom, tim je to apsolutno uspio, nadograđujući sve što je prvu igru učinilo sjajnom i iskorištavajući snagu i hardver PS5 za pružanje istinske evolucije. Aloyina posljednja pustolovina vodi je kroz uništene zapadne teritorije bivšeg SAD-a, pružajući veća okruženja nego ikad, uvodeći nove vodene dijelove za istraživanje i proširujući njezine sposobnosti kao lovca na impresivne nove načine. Forbidden West je vrsta igre otvorenog svijeta koja ima toliko toga za napraviti, vidjeti i provjeriti – ali to je tako zadivljujući svijet da ćete rijetko poželjeti otići.
Stray
Pogledaj, maca! U redu, ima još puno toga za voljeti kod indie senzacije Stray, ali činjenica da igrate kao mačka – a ne antropomorfni hibrid mačke i čovjeka ili čarobna mačka koja priča, samo obični riđi mačak – veliki je dio šarma. Smješten u postapokaliptični svijet, bezimeni mačji heroj jedina je nada za vraćanje slobode društvu robota koji su zauzeli mjesto dugo odsutnih ljudi, zarobljeni u gradu s kupolom koji nas treba zaštititi od svega što se dogodi izvana. Dijelom platformer, dijelom istraživačka avantura, sav prekrasan, Stray zadivljuje svojim dizajnom svijeta i briljantnom pripovijedanju o okolišu, ispunjenim područjima koja potiču ideje o tome što se stvarno dogodilo bez izlaganja svega. Najbolje od svega, možete njuškati prijatelje robote i sklupčati se za drijemanje ispunjeno predenjem tokom tiših trenutaka, što ovu igru čini brojem jedan u godini za ljubitelje mačaka.
The Last of Us: Part I
Da, to je remake originala iz 2013., ali The Last of Us ostaje remek-djelo, koje god godine da je objavljen – a ključni dio je da je ovo remake, a ne puki remaster, napravljen od temelja kako bi se iskoristile prednosti snage PS5. S ovim prvim dijelom, programer Naughty Dog preispituje svoju gljivičnu apokalipsu kako bi je uskladio s dijelom II iz 2020., nudeći daleko veću vizualnu vjernost, zadivljujuća okruženja i duboko uznemirujuću upotrebu 3D zvuka. Ipak, najbolje od svega je opsežna biblioteka značajki pristupačnosti koje igru čine pristupačnom igračima s drugačijim sposobnostima u kojima bi prije bilo teško, ako ne i nemoguće, uživati. Definitivno izdanje besprijekornog klasika.
God of War: Ragnarok
Činilo se da je povratak oca rata dugo čekan, ali završno poglavlje Kratosove bitke kroz nordijske zimske zemlje pokazalo se vrijednim čekanja. Nastavljajući s prvim dijelom iz 2018., Ragnarok vidi Kratosa i njegovog sina, Atreusa, kako traže nordijskog boga rata, Tyra, dok se suočavaju s inkarnacijama Thora i Odina. Dok je mehanika igre pogodila onu slatku točku proširenja, ali ne i izravne zamjene, one iz prethodnog unosa — runska magija za poboljšanje Kratosovog oružja, poboljšani posebni napadi i više različitih načina za istraživanje izvan bitke, samo da zagrebete po površini — zrelost narativa je ta koja najviše impresionira. Dok Ragnarok plete priču o obiteljskim vezama i ocu koji se bori da se odrekne, teško je uopće sjetiti se crtano nasilnih korijena franšize. Zajedno sa svojim prethodnikom, Ragnarok je moderni ep dostojan Homera.
Xenoblade Chronicles 3
Prvi naslov Xenoblade Chronicles oduševio je obožavatelje svojim maštovitim svijetom, nezaboravnim likovima i muzikom koja diže adrenalin (sve na slabijem Wiiju, od svih konzola). Ta je igra iznjedrila franšizu omiljenih RPG-ova, a treći glavni unos (četvrti ako računate Xenoblade Chronicles X) ne odstupa od onoga što je do sada funkcioniralo.
Xenoblade Chronicles 3 jedna je od najimpresivnijih igara dostupnih na Switchu. Veličina svijeta i umjetnost pomiču granice Switcha bez žrtvovanja performansi. Priča je prekrasna priča o herojima na suprotnim stranama sukoba koji se okupljaju kako bi okončali rat koji se toliko dugo vodi da je postao dio njihovih kultura. Nevjerojatno, borbeni i klasni sustavi su detaljni bez ikakvog osjećaja zastrašujućeg.
Ne morate igrati prethodne igre Xenoblade Chronicles da biste razumjeli priču ili mehaniku, ali prethodno iskustvo pomaže. Osim toga, zašto sebi uskratiti bilo koji dio ove nevjerojatne franšize?
High on Life
High on Life je bezobzirna, apsurdna pucačina koja uspijeva zasjati svojim nečuvenim humorom, blesavim okruženjem i pričom, i nekim stvarno glupim, ružnim oružjem koje veliku većinu vremena spaja cijelu stvar. Borba je malo traljava, pogotovo tokom prvog čina, a cijela naučno-fantastična avantura ponekad ima neuglađen dojam, ali kada dobijete neke nove alate za uništavanje i mogućnosti kretanja, igrivost se podiže na zavidan nivo. S nezaboravnim borbama s šefovima, jedinstvenim sposobnostima alternativne vatre i istraživanjem ovo je otkačeno putovanje definitivno vrijedno vašeg vremena.
Weird West
Weird West više nego opravdava svoje ime na sve prave načine. Igranje kroz njegovih pet priča i dolazak do njihovog zajedničkog zaključka proizvodi vagon pun bizarnih susreta, obrata i otkrića, a njegove skrivene i kaotične borbe su izazovne, ali dolaze s ugrađenim sigurnosnim mrežama neograničenog usporenog snimanja i staromodnog sistema brzog snimanja. Dolazi s dobrim udjelom ograničenja, upravljanjem mnoštvom uglavnom dosadnog plijena i tipičnim bugovima, ali istraživanje ovih širom otvorenih prostora čini se kao osvajanje zlata mnogo češće nego ne.
Elden Ring
Elden Ring je igra koja je opravdala velika očekivanja. Svi elementi Dark Souls igara su tu: veliki mačevi, veliki neprijatelji, strašna zahtjevnost i visok broj izgubljenih života. No, Elden Ring je mnogo više od Dark Souls klona. Elden Ring je umjetničko djelo proizašlo iz dva genijalna kreativna uma. Uz Miyazakijevo razumijevanje video igara i besprijekoran režiserski pravac, te Martinov način građena svijeta i narativa, ništa više nije potrebno za uspjeh.
