Brodovi imaju život i sudbinu kao i ljudi. Ovo je priča o najportretiranijem brodu u povijesti. Hrvatski pomorski muzej u Splitu promovirao je u utorak, 27. juna, svoje novo muzejsko izdanje, zanimljivu dvojezičnu monografiju “Život Meduse/The life of the Medusa” autora Željka Brguljana. Podnaslov knjige od 150 stranica je “Likovna svjedočanstva putovanja i stradanja Lloydovog parobroda Medusa”.
I autor Brguljan je poput svoje knjige jako zanimljiva osoba. Ovaj svestrani zagrebački profesor, slikar i publicist rođen u Kotoru u Boki kotorskoj, samo za čitatelje Oslobođenja otkriva kako se odlučio napisati ovakvu knjigu. “Zapravo, sasvim slučajno, mada se već duže vremena pretežno bavim pomorskom likovnom baštinom, a to su slike i portreti brodova, posebno zavjetne slike brodova, čega u Boki kotorskoj, u mom zavičaju ima dosta, pa je tako krenulo. Austrijskim Lloydom u Trstu bavio sam se zato što su mnogi Bokelji bili pomorski kapetani koji su jako doprinijeli razvoju tog brodarskog društva”, opisuje. Spomenuta slučajnost događa se u salonu prijateljeve kuće u malom bokokotorskom mjestu Prčanj. Na zidu je ugledao sliku Meduse. Kaže da je Medusa najportretiraniji brod ikada. “Rekoh sebi, idem objaviti tekst o toj slici. Onda počinjem istraživati. Malo-pomalo, u četiri države, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Italiji i Sloveniji pronašao sam 11 slika i crteža tog broda iz 19. stoljeća. Zaključio sam da je to najportretiraniji brod ikad, jer naiđe se na 2 portreta istog broda, ili tri u vrh glave, ali 11 – nikad.”
Knjigu je koncipirao kao život jednog broda, koji ima svoj početak i kraj poput ljudskog života. “Brod je kao živo biće. Rađa se u brodogradilištu. Medusa je porinuta u Trstu 1882. Posebna je zato što je to prvi čelični parobrod austrijskog Lloyda, a na njegovom porinuću bili su austrijski car Franjo Josip I i carica Elizabeta. Ostala je jedna slika na kojoj je zabilježeno porinuće. Na slikama su opisani dijelovi života broda. U Brazilu dok se ukrcava kava za Jadran… U nevremenu u Indijskom oceanu… I tako… Tih 11 slika, među njima i 2 crteža, jako dobro mogu pokazati jedan život parobroda.” Osim što se kroz Medusine portrete prati sudbina broda, lijepi i grozni trenuci, knjiga ima više slojeva. Govori o pomorskoj povijesti, Bokeljima u Trstu, paralelno donosi i priču o mitološkoj Medusi. Obrađene su, kaže autor, najpoznatiji likovni prikazi Meduse, zatim tema Meduse u književnosti, one koje je uspio pronaći.
Medusa je, podsjetimo, u grčkoj mitologiji jedina smrtna od tri Gorgone. U grčkoj ikonografiji obično se prikazuje samo Medusu koja personificira zlo. Ima moć da pretvara u kamen svakoga tko je ugleda. Umjesto kose, imala je zmije otrovnice, rodila je Pegaza, ubio je Perzej, Atena i Zeus njezinu su glavu nosili na štitu, smatralo se da maska s Medusinom glavom ima apotropejsku moć, to jest da odvraća zlo i da može skrenuti nesreću. Ipak, nesreća je uzrok kraja života parobroda Medusa, potonuo je jedne olujne noći 1898. u Indijskom oceanu. O potonuću broda sačuvana je kolorirana fotografija koja je nestala, ali netko je još u 19. stoljeću napravio kopiju i ta kopija kao zavjetna slika čuva se u Franjevačkoj crkvi u Splitu, kaže Brkuljan. Tko su autori portreta Meduse i zašto su ovaj brod naslikali toliko puta? “To su umjetničke slike osrednje kvalitete, ali imaju povijesnu crtu i naboj, pogotovo ako je brod slikan u oluji. Pretpostavljam da su ga slikali zato što je bio prvi čelični parobrod u to vrijeme, skupa s Pandorom, oni su bili sestrinski brodovi. Bili su prvi čelični brodovi, to je bilo značajno za to doba. Puno kapetana je naručivalo slike broda, a mogući razlog je i zato što je Medusa plovila svjetskim morima, od Južne Amerike do Indije i Kine. U svim tim lukama nalazili su se slikari koji su ustvari bili zanatlije. Njihove slike imaju posebnu draž jer su zabilježili sudbinu jednog broda”, govori autor knjige.
Pojedini dijelovi su čisto znanstveni i povijesni, napominje, a neki su esejistički, knjiga počinje i završava esejem. “Ne volim da su knjige dosadne”, kaže Brkuljan. Na pitanje zašto ga toliko zanimaju brodovi, odgovara: “Za razliku od mnogih Hrvata koje ništa ne zanima, što ne mogu shvatiti, mene zanima masa stvari. Sve čega se čovjek prihvati, postane zanimljivo ako malo proučava. Najviše me privlači istraživanje. Volim istraživati, kopati po arhivima i literaturi i povezivati stvari. Netko obradi nekog kapetana, netko brod, a netko nešto treće, ali nisu povezani, nedostaje poveznica da je to sve dio iste priče. Volim pomorstvo, moji preci, očeva majka je iz Perasta, to čovjeka vuče…”