Svjetski dan teatra tradicionalno obilježava svakog 27. marta, još od 1961, a također po tradiciji, prati ga i poruka koju na poziv Međunarodnog pozorišnog instituta piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda. Autorica ovogodišnje poruke je egipatska glumica Samiha Ayoub, koja je poručila da teatarski radnici “daju sjaj životu”.
”Ne pretjerujem kada kažem kako je ono što radimo na pozornici čin života samog i proizlazi iz ničega, kao plamteća zraka koja sjaji u tami, osvjetljuje tamu noći i grije njezinu hladnoću. Mi smo oni koji daju sjaj životu. Mi smo oni koji ga utjelovljuju. Mi smo oni koji ga čine vibrantnim i smislenim. Mi smo oni koji pružaju razloge za razumijevanje. Mi smo oni koji koriste svjetlo umjetnosti kako bismo se suočili s tamom ignorancije i ekstremizma”, piše Ayoub.
Život vrijedan življenja
”Mi smo oni koji prihvaćaju doktrinu života, kako bi se život širio ovim svijetom. Za sve ovo, mi ulažemo napore, vrijeme, znoj, suze, krv i živce. Sve što imamo, kako bismo proširili poruku, braneći vrijednosti istine, dobrote i ljepote, istinski vjerujući kako je život vrijedan življenja”, dodaje egipatska glumica.
A u našoj najvećoj teatarskoj kući, Narodnom pozorištu Sarajevo, današnji svečarski dan je obilježen promocijom premijere nove baletne predstave, nastale na klasiku W. Shakespearea, “Romeo i Julija”. Po mnogo čemu, ova izvedba koja je na programu prekosutra u 19.30 posebna je.
Po muzici Sergeja Prokofjeva, talentovani italijanski koreograf Davide Bombana osmislio je komad koji ne prati tako striktno čuvenu tragediju, nego se više oslanja na okrutni današnji život, pun netrpeljivosti prema drugima i drugačijima.
– U Italiju dolazi mnogo migranata iz Afrike i to je tako već dugo vremena. Iako ljudi nisu tako netrpeljivi prema njima, da se osjetiti da mnogima nije drago što ih vide, i to me je inspirisalo da ovu slavnu priču povežem sa modernim vremenom, ističe Bombana, koji je u Sarajevu gostovao prije jedanaest godina sa sjajnim, modernim baletnim komadom “Mare Nostrum”.
Za Sarajevo ga, kako kaže, vežu divne uspomene, a naš grad mu je dao i dodatnu inspiraciju za “Romea i Juliju”.
– Svi vjerovatno znate priču o sarajevskom Romeu i Juliji – Bošku i Admiri, koji su ubijeni u jeku svoje ljubavi. To mi je dalo dodatnu inspiraciju, kao i mnoštvo sličnih priča iz Bosne i Hercegovine, ali i cijelog svijeta. Ovo je moj način da govorim o ljubavi koja je zabranjena, koju mnogi opstruiraju iz različitih razloga i da stanem u odbranu takve ljubavi, širom svijeta, pojašnjava Bombana.
Počast svim ljubavnicima
Italijanski koreograf čak ide i dalje od toga, te pomoću modernih plesnih pokreta i svoje jasne vizije, poručuje da je predstava “Romeo i Julija” krik i protiv svake vrste sukoba.
– Današnji sukobi, izazvani borbom za moć, prikrivanjem istine i netolerancijom – vjerskom, rasnom, etničkom, konstantno rezultiraju nevinim žrtvama. Moj balet, iako prati šekspirijanski zaplet, dešava se u sadašnjem vremenu, te je lik dadilje ovdje zamijenjen Julijinom prijateljicom, nekom vrstom alter ega, dok je Merkucio u ovoj verziji pakosniji i agresivniji od Tibalta. Ovaj balet odaje počast svim mladim ljudima i ljubavnicima koji su izgubili živote u pokušaju da pobjegnu od bilo kakve vrste sukoba, dodaje Bombana.
Za Dinu Mustafića, direktora Narodnog pozorišta Sarajevo, upravo ova predstava bi trebala da napravi prekretnicu na sarajevskoj baletnoj sceni.
– Svi znamo da posljednjih godina balet nije imao priliku da se dokaže i da nismo imali dovoljno kvalitetnih komada, iako sam uvijek znao da ovaj ansambl može odigrati i one najzahtjevnije. Zahvaljujući koreografu Bombani, dobili smo jednu modernu i vrlo zahtjevnu predstavu u kojoj su svi uključeni zaista dali sve od sebe i mišljenja sam da je ovo veliki odmak od onoga što se do sada radilo, naglašava Mustafić koji je i sam imao posebno iskustvo gledajući jednu od proba.
Upravo ova predstava bi trebala da napravi prekretnicu na sarajevskoj baletnoj sceni, poručuje Dino Mustafić
– To se rijetko dešava, ali osjetio sam ushit i sreću što sam vidio da ova predstava progovara protiv bilo kakve vrste nasilja, a također, zahvaljujući koreografu, to je i jedna lična priča o Sarajevu, tako da slobodno možemo reći da je ovo jedan pravi sarajevski balet, poručio je Mustafić.
Ova baletna predstava je originalno kreirana prije osam godina za Balletto di Toscana Junior, te je sa velikim uspjehom gostovala po Italiji, osvojivši nagradu “Danza & Danza” za najbolju talijansku produkciju 2015. Hvaljena od kritike i publike, sada je doživjela i sarajevsku inkarnaciju koju je također potpomogla i asistentica koreografa Miniodora-Alice Necsea.
Prijatno sam iznenađena plesačima za koje mislim da mogu iznijeti svaku predstavu, nebitno koliko ona zahtjevna bila, ističe Miniodora-Alice Necsea
– Za mene je bilo izuzetno zadovoljstvo raditi sa ovakvim ansamblom i bila sam potpuno obradovana nakon poziva. Tu sam bila još prije 30 godina te mi je zbog toga zadovoljstvo bilo i veće. Ali, moram istaći jednu veliku stvar a to je da sam veoma prijatno iznenađena plesačima za koje mislim da mogu iznijeti svaku predstavu, nebitno koliko ona zahtjevna bila. Njima samo treba što više komada, što više neoklasike i modernih plesova i sigurna sam da je pred njima jedna blistava budućnost, istakla je Necsea.
Glumac po zanatu
Za ovu iskusnu koreografkinju i ansambl je uzajamno imao samo riječi hvale.
– Iako smo mi protagonisti, bez sjajnog vođstva koreografa i naše divne Alise, mi ni svoj zadatak ne bismo mogli odraditi tako dobro. Za mene će ovo ostati jedna uistinu posebna predstava i veoma drag proces jer sam izašla iz svoje zone komfora, pokušala nešto drugačije i to me zaista raduje, kaže Tama Ljubičić, koja tumači naslovnu ulogu slavne ženske heroine.
Ovo je moj način da govorim o ljubavi koja je zabranjena, koju mnogi opstruiraju iz različitih razloga, kaže Davide Bombana
Za kraj, vrijedi napomenuti da je sinoć, na svjetski Dan teatra, na pozornici Narodnog pozorišta Sarajevo, svoju večer pod nazivom “Glumac po zanatu” održao naš veliki glumac Josip Pejaković. Ovo je također bila prilika i da se proslavi njegovih 55 godina umjetničkog rada, što je uistinu razlog za posebno obraćanje publici. Tako je to bilo i veče glumca, filma i divnih sjećanja na veliku karijeru ovog glumačkog barda. Ali, kako to Pejaković uvijek naglašava, ipak je u glavnoj ulozi bio i sada – mali čovjek iz naroda.
