Prije tri godine kupio sam četiri kilovata u dva norveška radijatora. Dodijalo mi je rvati se sa drvima. Svakog maja – novih deset metara. Potom traži ko će što jeftinije da izreže. Onda odvajaj svako bogovetno popodne za cijepanje, unošenje i slaganje. Kupljenje piljevine i neupotrebljivih restlova poseban je krug pakla. Zatim dolazi danonoćno pripremanje potpale i okrajaka koji treba da prihvate vatru. Sve u svemu, trampio sam beskonačno dosadan i zamoran posao za malo jači račun u mjesecima kojima upravlja minus.
Polako i oprezno
Pripremanje drva za zimu je zanimljiv i zabavan posao u ranoj mladosti i u kasnoj starosti. U onih trideset godina koje stanu između, čovjek naprosto nema vremena da bude toliko dokon i razvučen. Mladić u devetnaestoj želi da oproba bicepse na čvornovatom cerovom panju, penzionisanom nastavniku fizike smirivanje drva je svakodnevna igra bez koje mu dan propada. Prvi posao završava brzo i silno, drugi čini sve da mu veza traje što duže, čak do prvog snijega.
U ravnici su se meterice slagale pred kućom u pravilan pravougaonik. Bilo je i onih, siromašnih ili inatnih, koji drva nisu kupovali niti su ih dovlačili iz šumâ i ritova. Takvi su čekali da Dunav natopi, a potom bi iz njegovih matica izvlačili ogromna stabla. Vezivali bi ih za kazuke i čekali da se voda povuče prije nego što bi krenuli u obradu. Njima je sve bilo potaman: i gorostasna stabla i tanušne grančice i zabrekli panjevi koji su u prečniku vagali metar.
Izvlačenje drva težak je i opasan posao. Na vodi je još teži i opasniji, jer drvo začas može da prevali čamac. Ali, ni na suvom taj posao nije bezazlen, jer i najobičniji ćutak, ne teži od desetak kilograma, može da odvali nogu ako je u slobodnom padu. Dva puta sam vidio kako oboreno stablo udara čovjeka i to mi je dovoljna škola za cijeli život. Prvi put je omanja bukva prijatelja dokačila po debelom mesu odbacivši ga dobra tri metra u lišće, drugi put smo izvlačili stablo bagrema iz gustog i zaraslog šumarka kad je ono vrhom mlatnulo jednog pomoćnog radnika tik ispod koljena.
Čak i oni koji su cijeli život u šumi, koji od obaranja i izvlačenja stabala hrane čeljad, kažu da sa drvetom treba polako i oprezno. Začas se okrene na drugu stranu, začas odskoči pod drugim i drugačijim uglom. Sve mora biti pažljivo proračunato i brižljivo pripremljeno. Obaranje i najtanje suve jele može da se pretvori u antičku dramu ukoliko je radnik umoran, mamuran ili pretjerano razigran. Motorka i sjekira nisu za svakoga. U šumi nema mjesta za drvo i za nadmenoga.
Nakon što su stabla oborena, nakon što su išnitana na meterice i nakon što su dopremljena pred kuću, počinje rezanje. Neko reže trideset i jedan, neko trideset i dva, trećima je najbolje ako je na trideset i tri. Sve, naravno, zavisi od šporeta. U alfu mogu duža, u smederevac što kraća. Kojima nije skupo, oni će predahnuti dok majstori sa cikularom završe svoje. Jedan zateže pilu i sprema ulje, drugi navlači rukavice i mjerka s kojeg će kraja početi dodavati trupce. Cikular ne trpi brzinu i nepoštovanje. S njim umiju samo oni koji znaju da je polako majka svakog opasnog posla.
Obaranje i najtanje suve jele može da se pretvori u antičku dramu ukoliko je radnik umoran, mamuran ili pretjerano razigran. Motorka i sjekira nisu za svakoga. U šumi nema mjesta za drvo i za nadmenoga
Ako postoji makar jedan drveni posao koji je zabavan i prijatan, onda je to – cijepanje. To je avantura, to je nadmetanje. S jedne strane su mišići, sa druge strane dva čvora koja ne daju na sebe. Cijepanje se najčešće povjerava mlađima, jer oni imaju više daha. Ako djedu treba sat vremena za pola metra, unuk će za to vrijeme sasvim sigurno razbiti duplu normu. Ali, prije toga treba pronaći dobar alat, odnosno dobru sjekiru, valjane klinove i podobar malj. Nije svaka sjekira za svako drvo – jedna je za obične cjepanice, druga za razbijanje panjeva, treća za potpalu.
Upućeniji u posao znaju da se sa bukvom najlakše razgovara. Suva ili mokra, ćutak ili panjina, ona puca kao staklo. Ako je panj baš ogroman, onda ga treba zveknuti po sredini ili ga odvaljivati sa stranâ. Bukovi čvorovi se najlakše raspetljavaju, dok je sa ostalima zlo i naopako. Ćaća je jedne godine, da bi učinio plezir kućnom budžetu, na velikoj pijaci kupio pet metara vrbe iz kamenjara. Te jeseni ćaću je sastavio išijas, pa sam, nedovoljno snažan i preko mjere samouvjeren, morao da se prihvatim sjekire. Cijepao sam drva i prije i poslije, jednog ljeta sam tako i zarađivao džeparac, ali ko nije imao posla sa vrbom iz kamenjara taj nikada nije vidio lice nečastivog.
Klinovi i bat su tu ako je panj drzak, bezobrazan i nevaspitan. Ali, ni oni nisu uvijek savršen pedagoški par. Ima takvih trenutaka kada se oba klina zaglave u sredini, kada se zaglavi i sjekira i onda se mora zaći po komšiluku u potrazi za motorkom. Komšija je, naravno, susretljiv i užurban, ali sigurno se nemušto podsmijeva nespretnom radniku koji, eto, ni običan panj ne umije da razbije na četiri četvrtine. A trebao je samo da ga udari sa druge strane, tamo gdje nema kvrga, i da ga dva puta okrene na ušice i – gotovo.
Savršena noć
Ako postoji makar jedan drveni posao koji je više sumoran i više tegoban u odnosu na ostale, onda je to – slaganje drva. Prije bih pristao da deset metara iscijepam, nego da jedan složim. Prvo je potrebno pronaći koliko-toliko pravilno iscijepane polovine i položiti ih na zemlju i zidanje tek onda počinje. Ova cjepka ne može ovdje, ona može jedino tamo, razvaljuj jedan kraj da bi drugi bio stabilan, oduzmi odavde da bi dodao onamo… Slaganje drva je poput sporog umiranja, očekivanje kraja koji nikada neće doći, koncert Plavog orkestra koji traje vječno, predavanje pospanog profesora o jednačinama trećeg stepena.
Sa drvima nikada nije lako. Ni kada ih obaraju, ni kada ih izvlače, ni kada ih režu, ni kada ih cijepaju. Drva ne daju na sebe. Ćudljiva su i često prgava. Ali, bez njih nema savršene januarske noći na selu. U starom šporetu pucketa grabov okrajak, vratanca na smederevcu ne dihtuju kako bi trebala i maleni trag plamena razbija mrak u kuhinji. Noge u vunenim čarapama su pružene u rernu u kojoj su se prije sat vremena spremale police. Ko ima vremena, živaca i snage, uživaće u zimi kao da je Jesenjin. Ko nema bar jedno od toga dvoga, trampiće žar za kilovate.
