Kad se redatelj Christopher Nolan 2021. počeo spremati za novo snimanje, rekao je sinu da je tema filma nastanak nuklearnog oružja. Sin je upitao: “Koga to može zanimati?”
Snimanje filma “Oppenheimer” je počelo dva dana pred rusku invaziju na Ukrajinu 2022. “Nažalost, pitanje se više uopće ne postavlja. Opasnost od atomskog oružja može biti udaljena, obustavljena, zamijenjena drugim prijetnjama, ali ne može nestati.” Danas, godinu i pol dana nakon izbijanja drugog dijela rata Rusija-Ukrajina, geopolitički stratezi i velike svjetske sile smatraju da je u ovom sukobu glavni problem što Rusija ima nuklearno oružje, a na teritoriju Ukrajine postoji nekoliko atomskih centrala, koje jesu, ili nisu, u funkciji.
Ekipa sa pet zvjezdica
Svjetska predpremijera filma “Oppenheimer” je bila 11. jula 2023. U europskim kino-salama prikazivanje je počelo 19. ovog mjeseca, a u Sarajevu 21.
Christopher Nolan (1970) je britansko-američki redatelj, scenarista, montažer i filmski producent. Njegovi su filmovi zaradili više od 5 milijardi dolara i dobili 11 oskara od 36 nominacija. On je bio nominiran za pet oskara, pet nagrada Britanske filmske akademije i šest Zlatnih globusa. List Time je 2005. Nolana svrstao među stotinu najutjecajnijih ljudi na svijetu. Britanska Kraljica ga je 2019. odlikovala Ordenom Kraljevstva za zasluge na polju filmske umjetnosti. Svi njegovi filmovi, do sada njih dvanaest, su blockbusteri prikazani u cijelom svijetu: od trilogije “Batman”, “Interstellara”, do “Dunkerquea” i “Teneta”.
Projekat kodnog naziva Manhattan, za proizvodnju atomske bombe je 1939. započet skromno, da bi na kraju imao preko 130.000 zaposlenih. Do 1945. je koštao dvije milijarde dolara, što bi danas predstavljalo 32 milijarde
Njegov ujak, koji je u NASA-i radio na sustavu navođenja raketa Apollo, slao mu je video snimke lansiranja, kojim se Christopher igrao praveći montaže. Još u mladosti je odustao od formalnog filmskog obrazovanja, a studirao je književnost. Filmove ‘piše’ sa mlađim bratom Jonathanom, a poduzećem Syncopy upravlja sa svojom gospođom, filmskom producenticom, Emmom Thomas. Bračni par Thomas-Nolan ima četvero djece i živi u Los Angelesu. Uostalom, Emma Thomas je u septembru 2021. nazvala Cilliana Murphyja da mu ponudi glavnu ulogu u “Oppenheimeru”: Nolan nema mobilni telefon.
Kao uvijek u Nolanovim filmovima, glumačka ekipa “Oppenheimera” je sa pet zvjezdica: pored Cilliana Murphyja, Robert Downey Jr (kao Lewis Strauss), Emily Blunt (kao Kitty Oppenheimer), Matt Damon (general Leslie Groves), Florence Pugh (znanstvenica i komunistkinja Jean Tatlock), Kenneth Branagh (kao Niels Bohr), Tom Conti (kao Albert Einstein), Gary Oldman (kao Harry Truman), Rami Malek… Ircu Cillianu Murphyju (1976) je to šesta uloga u Nolanovim filmovima.
Scenario je najvećim dijelom napisan u prvom licu, jer prikazuje rat kroz oči Oppenheimera i znanstvenikā koje je okupio. Glavni glumac navodi da je “cilj redatelja bio biti vrlo subjektivan, da sve bude viđeno očima Roberta Oppenheimera: to je adut filma. Kad naspram sebe imate jednog od najboljih redatelja na svijetu, Christophera Nolana, imate povjerenje u njegovu zamisao.”
Nolan kaže da je film i subjektivan i objektivan: objektivni dijelovi filma su snimljeni u crno-bijeloj tehnici, u koloru su oni subjektivni. Film predstavlja nastanak atomske bombe koju je napravio fizičar, profesor sa kalifornijskog sveučilišta Berkeley, Julius Robert Oppenheimer (1904-1967), i koji je svojim radom obilježio ne samo epohu, nego svijet zauvijek: “Nakon atomske bombe, svijet i povijest se dijele na ‘prije’ i ‘poslije”, izjavio je Nolan na predpremijeri filma. “Bio je ljevičar, znanstveni direktor projekta Manhattan, vrlo kompleksan čovjek. Imao je svoje vlastite ambicije i motivacije. Nakon avgusta 1945. ostatak života je proveo sa mislima o svojoj odluci i grižnjom savjesti. Drugi svjetski rat je bio vrijeme krize kad je društvo moralo odgovoriti na ekstremne opasnosti.” Redatelj se očito vezao za svog kontroverznog junaka i znanstvenika, koji je bio istovremeno heroj i žrtva Amerike, koja je zahvaljujući njegovom izumu postala svemoćna. Kolega znanstvenik Niels Bohr rekao je Oppenheimeru: “Dali ste im moć za samouništenje, ali svijet nije spreman na to.”
Cillian Murphy prirodno jako liči na znanstvenika. Oppenheimer je bio visok 1,79 m, a Murphy 1,77 m. Glumac navodi da je puno radio i na fizičkom aspektu, načinu kako je znanstvenik koračao i kretao se, i značajno je smršao, jer je u filmu izrazito upalih obraza. “Lik je sinteza svega što sam otkrio u arhivama, Oppenheimera kako ga je zamislio Nolan u svom scenariju, i mene, naravno.” Murphy je radi uloge šest mjeseci proučavao filmove, dokumentaciju i arhive, i prosuđivao karakter znanstvenika – da bi mu se, “uz puno empatije” lakše uvukao pod kožu. Prenosi da je stekao dojam da je Oppenheimer bio briljantan um, ali istovremeno i paradoksalno naivan.
Oppenheimer je karijeru nastavio na Institutu za napredne studije u Princetonu, koji je pod njegovim rukovodstvom postao istraživački centar, gdje su radili najveći znanstvenici svijeta, kao Albert Einstein
”Možda je sam sebi govorio da će to oružje, ta bomba, okončati ratove jednom zauvijek, da će planetom upravljati svjetska vlada koja će gospodariti nuklearnom bombom. Stvarno je nevjerojatno, za znanstvenika, biti toliko naivan.”
Istraživački rad Oppenheimera, nazovimo to tako, postao je mnogo kompleksniji, kompliciraniji, kad je Njemačka 7. maja 1945. kapitulirala, jer se postavljalo pitanje da li nastaviti razvijati atomsku bombu i da li je treba baciti na Japan, koji je također mogao kapitulirati. Postojao je i rizik da pritisnu na dugme i unište cijelu planetu. Ipak su se upustili u atomsku bombu i to je jedna od najdramatičnijih storija u povijesti čovječanstva. Murphy smatra da je Oppenheimer bio svjestan utrke s vremenom, ili bolje rečeno protiv nacista. Trinity test, 16. jula 1945. u Novom Meksiku, bio je prva proba, koja je na moralnom planu priličito sirovo predstavljala stvari: da su nacisti pronašli tehnologiju prije Amerikanaca, svijet bi bio potpuno drugačiji. Redatelj prikazuje test Trinity i eksplozijom totalno tetanizira gledatelje. Amblematični plakat filma realistično pokazuje nuklearne čestice koje lete i vatru koja najavljuje kraj svijeta. Ni mjesec dana kasnije, prema odluci predsjednika Harryja Trumana, dvije atomske bombe sa zemljom su sravnile japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, i proizvele preko 200.000 mrtvih.
Razlog zbog kojeg je Christophera Nolana privukla povijest Oppenheimera je “taj apokaliptični aspekat: mi svi živimo u svijetu kojeg je napravio Robert Oppenheimer, živimo u svijetu nuklearne ere, koja je rezultat njegovog otkrića, u vrijeme stalno prijetećeg Damoklovog mača”. To vidimo svaki dan: dva dana prije početka snimanja počeo je rat u Europi. Oppenheimer u jednom trenutku filma kaže: “Ja ne stvaram samo novi aparat, napravu, novu bombu za masovno uništenje. Ja stvaram novi svijet.” Jedan od likova u filmu mu se obraća i kaže: “Odavno više niste znanstvenik. Odavno se ne bavite znanošću ni izračunima. Postali ste čovjek politike, političar.” I to kaže u laboratoriju u Los Alamosu, u Novom Meksiku, gdje je proizveo nuklearnu pošast.
Redatelj konstatuje: “O događajima na bojnom polju znanstvenici su bili informirani sa radija, jer su živjeli potpuno izolovano, u svom svijetu. To je prvi put da u ratu nisu pobijedili generali, nego znanstvenici. Ta promjena je nezaobilazna u odnosima znanosti i etike, politike i cijelog društva.”
Film ispituje tu napetost i postavlja pitanje: da li je Oppenheimer znanstvenik ili političar? Ali kad se bomba tovari na kamione i izlazi iz Los Alamosa, kad Oppenheimer kaže da će pratiti konvoj, da ide u Washington, priopće mu da to nije predviđeno, da ne može, da je njegov posao završen, to jest – oduzet mu je.
U drugoj elokventnoj sceni, kad sreće predsjednika Harryja Trumana u njegovom uredu, kaže da je “opržio prste”, što je promijenilo njegovo ponašanje. Truman ima simpatije prema njemu, ali mu zamjera što se “žali”, a Oppenheimer dijelom shvata nuklearnu utrku i do koje mjere je njegov rad upotrijebljen. Film zorno pokazuje da te napetosti između znanosti i politike postoje oduvijek. To je naročito bilo uočljivo za vrijeme hladnog rata.
Redatelj Nolan svjedoči: “Prvi put sam čuo za Oppenheimera kroz pop muziku, kao tinejdžer u Engleskoj. Nuklearna prijetnja je svima bila na umu. Sting je 1985. imao pjesmu ‘Russians’ u kojoj je pjevao Kako bih mogao spasiti mog dječaka od smrtonosne Oppenheimerove igračke…” Podatak je prvo djelovao kao otjelotvorenje straha. Kasnije je saznao da Oppenheimer i njegovi znanstvenici nisu sa sigurnošću znali mogu li kontrolirati požar – ono zbog čega je Einstein odustao, jer nije bio siguran u izvjesnost rezultata. Nolan je onda istraživao i pročitao biografiju autora Kaija Birda i Martina Shervina “Robert Oppenheimer, trijumf i tragedija genija” iz 2005.
Projekat kodnog naziva Manhattan, za proizvodnju atomske bombe je 1939. započet skromno, da bi na kraju imao preko 130.000 zaposlenih. Do 1945. je koštao dvije milijarde dolara, što bi danas predstavljalo 32 milijarde. 90% troškova je uloženo u izgradnju tvornica i za proizvodnju fisijskih materijala, a ostatak na razvoj i oružje. Projektom je rukovodio general Leslie Groves. Na njegov prijedlog pozvan je Oppenheimer, da vodi znanstvena istraživanja. Pod Oppenheimerovim rukovodstvom nacionalni laboratorij u Los Alamosu usavršio je tri prve atomske bombe. Iako je smatrao da su SAD prije bombardovanja Hirošime i Nagasakija morale više upozoravati Japan, Oppenheimer je bio pobornik atomske bombe. Od trenutka kad je avgusta 1945. bačena, pa sve do smrti 1967. Oppenheimer je vjerojatno bio najviđeniji fizičar na svijetu.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1949. kao predsjednik Konsultativnog komiteta koji savjetuje Komisiju za atomsku energiju SAD-a, suprotstavio se razvijanju termonuklearnog oružja, tvz. H bombe. Nolan je prikazao kako je znanstvenik, u vrijeme antikomunističke histerije i makartizma, bio žrtva: u lovu na vještice predstavljen je kao ruski špijun i diskreditiran. 1953. mu je ukinuta habilitacija. Prvo mu je dodijeljen projekat – najveća državna tajna, mada je vojska sve vrijeme znala da je bio ljevičar i veliki pobornik španjolskog građanskog rata, a kad se izjasnio protiv proliferacije nuklearnog oružja, bez objašnjenja mu je habilitacija za državnu tajnu oduzeta. Njegov Konsultativni komitet, koji savjetuje Komisiju za atomsku energiju, H bombu je nazvao ‘oružjem genocida’, a Oppenheimer je smatrao da je to otvoren put za trku u nuklearnom naoružanju. Još od 1940. pod nadzorom FBI-ja, zbog svojih simpatija prema komunistima, veliki ljubitelj Dostojevskog, kako navodi Christopher Nolan, osumnjičen je da je agent SSSR-a. Edgar Hoover, direktor FBI-ja, i znanstvenikovi neprijatelji, nisu uspjeli dokazati Oppenheimerovu izdaju.
Nolan interpretira: “Natakli su brnjicu čovjeku koji je najviše na svijetu znao o atomskoj bombi. Vlada je poslije poduzela sve da banalizira ovaj ispad i progonstvo. Ali ne samo zbog Oppenheimerove reputacije, nego zbog politike o nuklearnom naoružanju narednih decenija. Trebalo je čekati sve do 2022. da briljantni znanstvenik, koji je sve dao svojoj domovini, bude rehabilitiran u doslovnom smislu riječi.”
Deset godina poslije makartizma, samo nekoliko dana prije atentata, predsjednik J.F. Kennedy je Oppenheimeru dodijelio nagradu Enrico Fermi, što je bio svojevrstan politički potez: prema odluci Ministarstva energije, nagradu dodjeljuje Vlada SAD-a kao počast znanstvenicima međunarodnog renomea za njihov rad na području razvoja, upotrebe ili proizvodnje energije. Nagrada se sastoji od 100.000 dolara i zlatne medalje sa likom Enrica Fermija, po kome se i naziva. Oppenheimer je karijeru nastavio na Institutu za napredne studije u Princetonu, koji je pod njegovim rukovodstvom postao istraživački centar, gdje su radili najveći znanstvenici svijeta, kao Albert Einstein, i briljantno završio sveučilišnu karijeru. Zbog njegovog znanstvenog rada redovito ga zovu ocem atomske bombe.
Nolan o svojoj temi zaključuje: “Oppenheimerova epopeja je najdramatičnija koju poznajem, a pokušao sam isporučiti njegovu najuzbudljiviju verziju.”
Upozorenje usijanim glavama
Rat u Ukrajini je sigurno promijenio situaciju, i ako je iko u međuvremenu, kao redateljev sin, bio smetnuo s uma nuklearno naoružanje i Oppenheimera – film je stigao u pravom trenutku i umnožio impakt. Meni se čini da je film prijemčivo upozorenje usijanim glavama velikih svjetskih sila. Ako si iko od tih vrlih likova u životu može priuštiti tri sata tvz. razbibrige, koliko traje film, i ako uopće idu u kino. Ne znam da li o opasnosti iminentnog masovnog uništenja upečatljivije govori ovaj Nolanov film, ili naša stvarnost, zastrašujuća i poražavajuća.
Redatelj navodi: “Ako tehnološke inovacije ne kontroliraju odgovorni političari, koji razumiju njihove zaloge, to postaje problem.” Osobno ne osuđuje, ni ne slavi proizvodnju atomske bombe: “Cijeli taj događaj je prepun apsurda, kao i Oppenheimer. Znanstvenik je cijeli život jako pazio na svoje javne izjave o bombi. Nikada nije eksplicitno osudio bombardovanje Hirošime i Nagasakija, nikada se nije izvinuo (SIC !, op.a.), ali sav njegov angažman nakon 1945. pokazuje čovjeka punog grižnje savjesti, koji se pokušava iskupiti. Kao da to može.
