Na granici između Iraka i Irana, tačnije u okrugu Biyare u Sulejmaniji na sjeveroistoku Iraka, postoji jedinstveno mjesto koje povezuje porodice i prijatelje iz ove dvije zemlje. Kanal širine pola metra, koji određuje iračku granicu s Iranom, sastajalište je mnogih ljudi koji žele provesti vrijeme u druženju, razgovoru i uživanju u tradicionalnom čaju.
Iako na ovom mjestu nema graničnih prelaza niti kontrolnih punktova, kafići smješteni duž vodenog kanala privlače ljude s obje strane granice. U njima se čaj kuha i služi kupcima s iračke i iranske strane. Ova neobična situacija omogućava da se ljudi sretnu i druže bez obzira na pripadnost nacionalnosti ili granice.
Lokalni trgovci trgovinu obavljaju upravo u ovim kafićima, koristeći kanal koji označava granicu kao izvor prihoda. Jedan od njih je Rebvar Salih Heme Huseyin, vlasnik kafića pod nazivom “Irak i Iran”. Kroz svoj kafić, Huseyin je imao priliku ugostiti turiste iz različitih zemalja, ali i lokalne stanovnike iz oba susjedna grada.
Huseyin ističe da su mu kupci iz obje zemlje podjednako dragi i da je ovo jedinstveno mjesto bez ikakvih kontrolnih mjesta privuklo mnoge turiste. Oni žele iskusiti ovu neobičnu priliku gdje mogu slobodno šetati s jedne na drugu stranu granice i piti čaj na drugoj teritoriji.
Ovo primjerice još jednom pokazuje koliko su granice relativne i koliko ljudi imaju potrebu za međusobnim povezivanjem i druženjem. Iako su formalne granice postavljene između država, kroz ovakva mjesta možemo vidjeti da se ljudi i dalje osjećaju povezanim bez obzira na političke podjele.
