U organizaciji JU „Centar za kulturu, obrazovanje i informisanje“ Bosanska Krupa, sinoć je, u Maloj Sali Doma kulture, održana promocija knjige „Greta Faruka Šehića, jednog od najznačajnijih pisaca savremene bosanskohercegovačke i južnoslavenske književne scene.
Da su Krupljani svjesni i da znaju cijeniti dobru umjetnost i dobru književnost, vidjelo se sinoć. Mala sala Doma kulture jedva da je uspjela primiti sve one koji su se došli upoznati sa „Gretom“, novim naslovom Faruka Šehića. Promocija „Grete“, veoma značajnog djela ne samo za Faruka Šehića već i za poetičko uobličavanje i usmjeravanje savremene bosanskohercegovačke književnosti, uzela je odmak od klasičnog modela promoviranja beletristike, u smislu pukog prezentiranja autora i njegova djela, na koji je bosanskokrupska publika već navikla. Kroz ležeran, ugodan i nadasve zanimljiv razgovor dvaju književnika – Nenada Rizvanovića i Faruka Šehića – i u interakciji s publikom, govorilo se o umjetnosti i njenom značaju, o književnom putu Faruka Šehića i njegovim poetičkim i tematskim preokupacijama, o Šehićevim prijašnjim djelima koja su, kako naglašava Rizvanović, aludirajući, prije svega na „Knjigu o Uni“, podigla standard ne samo svome autoru već i korpusu južnoslavenske književnosti uopće i, naravno, govorilo se o „Greti“, dužoj noveli ili kratkom romanu koji se, slijedeći poetsko-tematski obrazac svoga autora, žanrovski smješta u međuprostor (naučne)fantastike, autobiografske proze i fikcije. Tematski zaokružena ilustracijama bosanskokrupske umjetnice Lejle Zjakić, „Greta“ predočava život i sudbinu učiteljice Grete i njene porodice, njenu pretpriču mira sagledanu kroz optiku dječaka, njenu ratnu i poratnu stvarnost i upornost da preživi rat i vrati se u svoj grad iz kojeg je protjerana. Priča je to o ženi koja je odigrala značajnu ulogu u periodu piščeva odrastanja i koju je, kako sam Šehić kaže, morao završiti.
„To je prvobitno bila priča, kratka priča, iz moje prethodne zbirke ‘Priče sa satnim mehanizmom“. I ta mi je priča bila intimno draga pošto se radi o stvarnoj osobi koja je bila neformalni član naše porodice. To je bila moja komšinica koja je odhranila moju sestru i bila sa nama u izbjeglištvu. Prije jednu godinu-dvije je Semezdin Mehmedinović od mene ‘naručio’ novelu, do 10.000 riječi. I ja sam se sjetio Grete i da sam uvijek htio nešto više da napravim od toga. Ovo je priča o civilnom životu u ratu, nešto o čemu ranije nisam imao vremena pisati. To je autofikcija. Neki detealji su stvarni i onda odeš u fikciju, u fantastiku. To nije samo rat, rat, ali, naravno da imaju neki detalji rata jer je to jedna bitna odrednica moje biografije“, naglašava Faruk Šehić.
„Greta“, ističe književnik i književni kritičar Nenad Rizvanović, nastavak je onog prijelaza iz autobiografskog u fantastično i naučno fantastično koji se kod Šehića nagovještavao još u „Knjizi o Uni“ i koji će kulminirati u njegovom sljedećem romanu što, po načinu inkorporiranja fantastike predstavlja značajan iskorak ne samo u Šehićevu stvaralaštvu već i u južnoslavenskoj književnoj zajednici uopće.
„U noveli je uključen jedan dio naučne fantastike koji ne postoji u priči. Tu je autor pokušavao istraživati ono što ga inače zanima, jedan dio misterijskog i ekološkog razmišljanja o ratu. Ono što ga izdvaja od kompletne produkcije jeste da jedna želja za eksperimentom i kretanjem u jednom pravcu koji nije istražen. Taj način na koji se miješa autobiografsko s naučnom fantastikom daje jednu potpuno novu kvalitetu i jedan novi smjer u bosanskohercegovačkoj književnosti“, objašnjava Nenad Rizvanović.
Da li će Šehić konačno odustati od autobiografskog i u kojoj će mjeri fakcija i dalje utjecati na njegovo stvaralaštvo, ostaje nam da vidimo. Ono što je sigurno jeste da, svakim novim objavljenim djelom, Šehić podiže horizont očekivanja čitalačkog auditorija i ljestvicu procjene vrijednosti djela nastalih u sklopu južnoslavenske književne zajednice.
