Na površinskim dijelovima rudnika Tušnica kod Livna zatekli smo spakovane vreće i kante u kojima je ugalj. One koji su ih tu ostavili, nismo, a radi se o stanovnicima obližnjih sela – Prisoje, Megdan, Tušnica… Mnogima od njih ovaj ugalj jedini je izvor kakvih-takvih prihoda, ali i način da zagriju svoje domove tokom zima koje su u ovom dijelu BiH itekako oštre i hladne.
Nalazište urana
Firma u kojoj je 80-ih godina prošlog stoljeća bio zaposlen mještanin Fahrudin Ramić radila je na tri bušotine u sklopu Rudnika. U svom svjedočanstvu, koje nam je poslao, govori o javnoj tajni Tušnice, a sve su prilike i šire regije oko tog rudnika.
”Firma za koju sam radio pravila je bušotine na Plećima, Pašincu i Novakovcu. Dakle, tada su bile tri bušotine. Najbitnija je ova u Pašincu, dubine 170 metara, a išlo se i dublje, što nije dato u javnost. Na stotom metru našli su ugalj, na 150. metru nađeno je između 25 i 30 centimetara urana. Na 170. metru našli su vodu koja nam služi za napajanje domaćinstava u selima Pašinci, Turani, Krivići i Mandeka. Šta se nalazi još dublje, nije za objavu i to mi je rekao poslovođa koji je radio tada na bušenju”, svjedoči Ramić.
Upravo pomenuta nalazišta urana, sve su prilike, glavna su meta i danas, ali pod plaštom istraživanja podzemnih mineralnih voda. Mještani sela Megdan krajem augusta ove godine tijelima su pokušali spriječiti prolazak radnih mašina firme Lara natural. Mirne proteste prekinuli su pripadnici specijalne policije naguravajući se sa građanima. Tada je nekoliko njih povrijeđeno, među njima i jedna žena. U bolnici je završio i Mirko Krivić. S Krivićem, koji predstavlja Udruženje građana Turani, na spornoj lokaciji smo razgovarali o planovima firme Lara natural, ali i peticiji velikog broja mještana nekoliko sela kojima bi snabdijevanje vodom moglo biti ugroženo.
Dodaje da je koncesija prvobitno data za crpljenje pitke vode na lokaciji udaljenoj od danas spornog mjesta skoro dva kilometra. Koncesiju je dobila kompanija Branka Džeke.
Advokat firme Lara natural Slaven Jukić poručio nam je da su svi navodi Krivića i ljudi koji su uz njega “konstrukcija potpuno netočnih činjenica”.
”Oni su, zapravo, gradili političku kampanju o tobože zaštiti interesa mještana, a zapravo ih štite od investicije u kojoj bi radilo 30 ljudi ako istraživanja podzemne vode na dubini od 500 metara budu pozitivna. Njima su se suprotstavili i sami mještani i napisali priopćenje. Oni su napravili o trošku proračunskih sredstava, bez ikakvih dozvola, pumpnu stanicu unutar našeg koncesijskog polja. Taj projekt je završen prije pet godina i nije u funkciji jer vode nema. A oni ga sad prikazuju kao projekt koji ih snabdijeva vodom i da ćemo mi istražnim radnjama dovesti u pitanje snabdijevanje vodom. Oni se snabdijevaju vodovodom iz 1985. koji je četiri kilometra udaljen od koncesijskih polja. Žele reći da će naši istražni radovi ugroziti njihovo vodocrpilište koje ne funkcionira. To je lako provjeriti jer su se nelegalno priključili na mrežu, jer nemaju dozvole i plaćaju samo paušal, jer pumpe nikad nisu radile. Kad su prvi put upaljene, izbacivale su mulj, radile dva dana i od tada već tri godine nisu nikad upaljene”, dio je onoga što nam je Jukić napisao, bez želje da razgovaramo.
Na tvrdnje Jukića, Krivić kaže da nikada nije bio naglasak na političkom djelovanju bilo koga, već samo na ljudima koji žive u tom dijelu Kantona 10.
Hrvatski moćnici
U dijelu peticije mještana koji su protiv bušenja navodi se, između ostalog, “nakon lobiranja određenih moćnika iz Republike Hrvatske, Vlada HBŽ-a naprasno mijenja svoj stav…”. Dani nezvanično saznaju da je ključni među moćnicima šef hrvatske diplomatije Goran Grlić Radman, koji je, navodno, preko nekih lokalnih župnika ucjenjivao njihove župe i mještane sredstvima koja susjedna Hrvatska izdvaja za Hrvate van granica Hrvatske. Župe čiji su mještani protiv radova, već su navodno na svojoj koži osjetile rezultat prijetnji tako što mjesecima nisu dobijale pomenuta sredstva. Teško je povjerovati da se Grlić Radman ovako jasno i konkretno angažovao samo zbog mineralnih voda ovog dijela BiH, a da tu ne postoji nešto vrednije. Uran na primjer.
(Cijeli tekst čitajte u novom broju magazina Dani)
