Povlačenje rebalansa ovogodišnjeg budžeta, uvrede i neprimjerene izjave pojedinih zastupnika, dobacivanje iz parlamentarnih klupa, međusobne čarke i međustranačka optuživanja, obilježili su proteklu sjednicu Predstavničkog doma Parlamenta FBiH koja je na koncu prekinuta.
Među parlamentarcima, ali i u javnosti, veliku prašinu podigla je izjava Maria Karamatića (HSS), koji je zatražio prekid sjednice kako bi mogao gledati utakmicu u kojoj igra Zrinjski “sa slobodne teritorije”.
Kultura dijaloga
Ovakva atmosfera uglavnom je vladala i na prethodnim sjednicama, dok je s druge strane vrlo malo zakona doneseno na dobrobit svih građana. U uslovima tijesne parlamentarne većine, dovoljno je da jedan zastupnik ispostavi svoj zahtjev, koji ako ne bude ispunjen, mogao bi dovesti do raspada vladajuće koalicije. Može li Federacija funkcionirati u ovakvim okolnostima, pitali smo sagovornike našeg lista?
– Kada u političkoj komunikaciji nemate kulturu dijaloga, onda imate situaciju kao što imamo u federalnom Parlamentu. Kultura dijaloga podrazumijeva da saslušate drugog i kad se ne slažete. Međutim, odavno je Parlament izgubio kredibilitet i kao zakonodavna vlast, jer niko od njih ne vodi opšti interes za dobrobit svih građana. Previše je tu stranačkih, a oni su uvijek i lični interesi, a kad to dominira nad opštim interesom, onda imate takvo ponašanje. Vidite da se kroz nesuvisle izjave određenih parlamentaraca pokazuje nizak nivo kulture i nedostojnosti da obavljaju tu funkciju. Ali, danas se politikom može baviti svako, naročito kad je u pitanju zakonodavna vlast. Tu neko može dobiti povjerenje ko nema nikakvog kapaciteta da odgovori tom časnom zadatku. Mnogi su nekompetentni. Treba da donose zakone, a ne znaju ni osnovne pojmove. Ne stvaram generalno sliku, ima tu ljudi koji žele. Međutim, oni koji nemaju argumenata i nemaju znanja, oni su spremni da prave ekscese u Parlamentu, jer je to jedino što znaju. Zato ne treba da nas čudi ovakva situacija, rekao je za Oslobođenje Vehid Šehić, predsjednik Strateškog odbora Koalicije Pod lupom.
Govoreći o parlamentarnoj većini, kaže da je ona uvijek na granici i nestabilna u BiH, jer se može vrlo lako pridobiti neki od poslanika.
– Vidjeli smo nakon izbora da su odmah neki žetončići ili preletači otišli u drugu stranku, zbog čega su građani ogorčeni na političare. Dokle god je politika motivisana kod mnogih i u najvećem procentu ličnim interesom, mi ćemo imati takvu situaciju. I u proteklom periodu smo imali izvršnu vlast koja nije bila odraz izbornih rezultata. To je funkcionisalo, ali kad je novac u pitanju, onda će biti jednoglasni, jer će vidjeti tu svoj interes. Kad vrate politiku na pijedestal, da u njoj vladaju moral i principi, onda ćemo moći govoriti o uspješnosti zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Moram reći da više vjerujem predsjednicima određenih država, u prvom redu SAD-a, Velike Britanije i Njemačke da će oni izvršiti pritisak i vlasti natjeraju da radi svoj posao. Pozivati se da želimo da postanemo članica EU, a u političkom životu se ponašati drugačije, za mene je licemjerno. Oni se boje uvođenja političke odgovornosti, vladavine prava, jer se u takvom ambijentu ne znaju baviti politikom, naglasio je Šehić.
Elmir Sadiković, redovni profesor i šef Odsjeka za politologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, kaže da je zbog načina kako je formirana većina bio kritičan i rezerviran prema tome da će ona moći efikasno obavljati ustavnu i zakonsku obavezu.
– Paradoks je da pravite vladu u kojoj participira tako veliki broj političkih subjekata i gdje imate tijesnu parlamentarnu većinu. To je posebno izraženo u državama i društvima nekonsolidirane demokratije, gdje imate pojedince koji vode računa isključivo o svojim političkim interesima i koji trguju, uslovljavaju dominantne političke stranke, da bi održali privid te većine, a posljedice trpe građani. Od početka sam zagovarao princip, na svim nivoima, da se zaborave lični animoziteti i da se ide logikom formiranja stabilnih većina. Bez stabilne parlamentarne većine, koja ne ovisi o glasu jednog ili dva zastupnika, nema stabilne i funkcionalne izvršne vlasti, naglašava prof. dr. Sadiković.
Ističe da od aktuelne Vlade nema velika očekivanja, jer nema stabilnu većinu, te smatra da će se ona u kontinuitetu suočavati sa krizama, nedostacima kvoruma, sa političkim problemima…
– Trebalo se ići od početka sa drugom logikom, da se formiraju većine od najsnažnijih i najvećih stranaka. No, politički interesi su često u suprotnosti sa onim što je politička praksa u razvijenim i stabilnim parlamentarnim sistemima. U Evropi nećete naći nijednu vladu, na bilo kojem nivou, u kojoj je uključeno osam ili devet stranaka. Nije moguće harmonizirati interese i zahtjeve svih subjekata, kaže prof. dr. Sadiković.
Akademik Slavo Kukić kaže za Oslobođenje da je u zadnjih deset godina ponavljao tezu kako BiH nema šansu za bilo kakvu promjenu dok ne dođe do promjene političke paradigme i dok na mjesto političkih partija etnonacionalističke provenijencije ne dođu političke filozofije koje polaze od čovjeka, njegovih interesa i prava na život.
Upravljanje procesima
– Ovo što imamo nakon zadnjih izbora mene demantira, jer se na jednoj strani nalaze etnonacionalisti i građanske političke partije, a na drugoj se također nalaze etnonacionalisti i oni koji se nominiraju građanskim partijama.
– Ako u tim uvjetima imamo fenomen Karamatić, koji nikako da izađe iz 1993, a dio je vladajuće većine koja nosi odgovornost za upravljanje ovim dijelom BiH, onda je šansa da se bilo šta promijeni mala, bez obzira na to koliko mudrosti koristio lider SDP-a i partneri iz trojke da se mora tragati za kompromisima. Taj fenomen Karamatić, koji je personifikacija etnonacionalističkih filozofija, ne živi na rezultatima vlasti koji se manifestiraju u povećanom životnom standardu, novim radnim mjestima, nego živi na konfliktu. Najgore od svega u toj priči je što taj Karamatić ne može u mjestu u kojem se natječe za političke funkcije osvojiti 100 glasova. Ali, zahvaljujući suludom rješenju u Izbornom zakonu, on sa 100 glasova postane zastupnik voljom Dragana Čovića, koji ga ciljano dovodi kako bi sebe prikazao normalnim evropskim političarem. Što se mene tiče, šanse da se bilo šta radikalno promijeni, posebno u uvjetima vrlo tanke parlamentarne većine, male su, zaključio je Kukić.
