Tužilaštvo Bosne i Hercegovine zatražilo je ukidanje prvostepene presude kojom su Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić oslobođeni optužbi za ubistva osam zarobljenih pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) u sarajevskom Velikom parku 22. aprila 1992. godine.
Odbrane četvorice optuženih zatražile su da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi oslobađajuća presuda, ocijenivši da je Prvostepeno vijeće pravilno utvrdilo činjenice, prenosi Detektor.
Prvostepenom presudom izrečenom 21. aprila ove godine, Vikić, u svojstvu komandanta Odreda milicije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (MUP RBiH) i Pušina, kao nekadašnji pomoćnik ministra za uniformisanu policiju, oslobođeni su optužbe da su znali ili mogli znati da se njihovi podređeni spremaju počiniti ubistva te da su propustili da kazne počinioce, dok su Uzunović i Čovčić, u svojstvu bivših pripadnika Jedinice rezervnog sastava policije, oslobođeni optužbe da su učestvovali u ubistvima osam zarobljenih vojnika i prevozu njihovih tijela na Darivu, gdje su zapaljena.
Tužilaštvo je u žalbi navelo da je Prvostepeno vijeće pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, te predložilo da se presuda ukine i ponovo održi suđenje ili da se presuda preinači a optuženi proglase krivima.
“U žalbi su navedeni paragrafi presude i razlozi zbog kojih Tužilaštvo smatra da su pogrešno utvrđeni”, rekla je tužiteljica Sanja Jukić.
Prema njenim riječima, Prvostepeno vijeće je izvelo pogrešne zaključke o odnosu podređeni/nadređeni Vikića i Pušine, te o Vikićevoj nadređenosti pripadnicima jedinice Juke Prazine, kao i Nedžadu Herendi i još jednoj osobi, koji su označeni kao počinioci.
Ona je dodala da u obrazloženju presude nema činjenica o uvođenju zarobljenika u hol i podrum Doma policije, gdje je bilo sjedište Vikićeve jedinice.
Tužiteljica je kazala da zarobljenici nisu evidentirani i da se zbog toga ništa nije znalo o njihovoj sudbini, a optuženi su znali šta se dogodilo, ali to nisu rekli.
Vikićeva braniteljica Adna Dobojlić je kazala da se u fusnotama presude nalazi sve ono što Tužilaštvo tvrdi da nije obrazloženo. Ona je istakla da je tokom rata bilo mnogo jedinica koje su se kolokvijalno zvale specijalne, a da sve te pripadnike Tužilaštvo “uvlači” u odred na čijem je čelu bio Vikić.
“Tužilaštvo je moralo utvrditi u istrazi ko je ko”, rekla je Dobojlić, dodavši da je Prazina bio pripadnik specijalnih jedinica Armije Bosne i Hercegovine i član Glavnog štaba, a Herenda pripadnik specijalne službe Državne bezbjednosti “Ševe”.
Braniteljica je kazala da sve tvrdnje Odbrane potkrepljuju i dokazi Tužilaštva. Dobojlić je navela da se određeni navodi Tužilaštva, kao što je odvođenje zarobljenika u podrum Doma policije, spominju samo u iskazima iz istrage pojedinih svjedoka, kojima je, kako je rekla, tada bilo sugerisano šta da kažu.
Pušinin branilac Nikica Gržić takođe je kazao da je žalba neosnovana, napomenuvši da njegov branjenik nije bio obaviješten o ubistvima zarobljenika.
Branilac Uzunovića Fadil Abaz rekao je da Tužilaštvo u žalbi nije ukazalo na dijelove svjedočenja za koje misli da je Prvostepeno vijeće pogrešno tumačilo ili propustilo.
Čovčićev branilac Mizra Kovač naveo je da je žalba paušalna, a osvrnuo se i na navode Tužilaštva da se protiv Herende vodi istraga, kao i na njegovu navodnu izjavu da je izvršio ubistva te da će reći ko mu je naredio, prenosi BIRN BiH.
“Do danas nismo čuli da je Tužilaštvo otišlo i saslušao Herendu ili zatražio međunarodnu pravnu pomoć ili na drugi način došlo do istine”, kazao je Kovač.
