Odlazak ljudi iz BiH sve je vidljiviji. Najviše se ogleda u nedostatku radne snage. To se nadomješta uglavnom uvozom radne snage, no sve više je primjera i zapošljavanja umirovljenika.
Oni sad, nakon sudbene odluke, bez problema primaju mirovinu i rade, a upisuje im se i radni staž.
Iako je to nekada bilo nezamislivo sada je stvarnost: ljudi sa penzionerskim čekom u ruci odlaze na razgovor za posao. Penzioneri mogu primati penziju i zasnovati radni odnos. U trenutku kada je Ivica Mađar penzionisan to nije bilo tako. Želio je raditi, a zbog zakonske odredbe nije mogao.
Ivica Mađar:
”Ako se ja sam osjećam da nisam sposoban ne bih ni radio, a ovako je prisilno. A s druge strane potrebni su radnici govorim za vozače. Ja i dalje dobijam potvrdu i mogu voziti za svoje potrebe”.
Nakon odluke Ustavnog suda Federacije to se promijenilo. Ivica ima 70 godina i uz podršku djece iz inostranstva nema finansijskih problema. No, da je odluka bila prije on bi, kaže, sigurno i protekle godine radio. Penzioneri su sada zaštitari, građevinski radnici, vozači, a obavljaju i rijetka zanimanja. Dva penzionera rade u firmi predsjednika Udruženja poslodavaca.
Adnan Smailbegović, Udruženje poslodavaca FBiH:
”U ovoj situaciji kada je nedostatak radne snage to je dobra stvar. Da pričamo unazad četiri pet godina vjerovatno bi rekli nema potrebe, treba mlade zapošljavati to je bila priča. Sada je drugačije. Ono što je u svemu jedan detalj koji treba promijeniti, a to ćemo vidjeti sa Vladom FBiH, to je stopa doprinosa. Sada se plaćaju pune stope doprinosa”.
Zaposlenje nakon penzionisanja uliva ljudima, kažu iz Saveza penzionera, osjećaj korisnosti, a tu su i materijalni benefiti. Ipak, mnogo je slučajeva kada umirovljenici rade ne zbog želje, nego finansijske potrebe.
Redžo Mehić, Savez penzionera FBiH:
”U KS na najprljavije, teže poslove, kao što je i noćni rad masovno su angažovani. Onaj koji ima najnižu penziju, a nema najbliže srodnike nema šanse da preživi sa tom minimalnom penzijom. Ne zagovaramo da bi trebali imati prednost penzioneri pri zapošljavanju, a da mladi čekaju. Nego, govorimo da tržište rada gdje treba ovaj profil ljudi da ih prima – to podržavamo”.
Ima i onih koji nemaju finansijske poteškoće nego naprosto žele da nastave svojim radom doprinositi društvu. Doktorica Zehra Dizdarević radi od 1967. godine. Penzionisana je prije više od deset godina. Sa trajnom ljekarskom licencom nastavila je raditi u privatnoj ordinaciji. Promjene odredbi dočekala je sa osmijehom.
Zehra Dizdarević, pulmolog:
”Nije više čovjeku stalo ni do novca, nego grehota je, tako ću reći… da onaj ko ima znanje, a profesori koji su u penziju… šteta je da to ne prikažemo i ne pomognemo narodu”.
Tu pomoć pokazala je u najkritičnijim periodima – tokom pandemije korona virusa.
”Za 7684 pacijenta sam očitala snimak. Znala sam raditi do jedan sat noću”.
Tržište rada u Bosni i Hercegovini vapi za radnicima svih profila. Posljedica je to i masovnog odlaska ljudi, ali i negativnog prirodnog priraštaja. Obzirom da je u BiH nepovoljan omjer radnika i umirovljenika, neki će očito svojim radom nakon 65. godine doprinijeti očuvanju penzionog fonda.
