Sindikat radnika trgovine Bosne i Hercegovine obilježit će Međunarodni praznik rada Protestnim urankom. Na protestima će se pojaviti samo oni iako su se, prema njihovim riječima, pokušavali udružiti i sa drugim sindikatima.
Koliko god je velika građanska letargija, još je veći nerad sindikalnih organizacija koje, čini se, često postoje samo kako bi rukovodstvo ostvarivalo ličnu korist. No, doima se da ni ljudi u Bosni i Hercegovini nisu toliko nezadovoljni kao što bi se moglo očekivati s obzirom na primanja, inflaciju i odlaske. Uprkos brojnim izazovima s kojima se suočavaju, političari u zemlji mogu se pohvaliti činjenicom da ni u jednoj drugoj evropskoj državi nema manje protesta i zahtjeva za promjene. Pitanje je kako su Bosanci i Hercegovci došli u takvo stanje da im apsolutno ništa ne može toliko zasmetati da bi iskoristili demokratsko pravo i izašli na proteste?
Sindikat radnika trgovine Bosne i Hercegovine obilježit će 1. maj, Međunarodni praznik rada, protestnim urankom pod nazivom “Kada smo mi na redu?”. Radnici su frustrirani činjenicom da je politička scena u BiH, umjesto da se bavi rastućim ekonomskim problemima, ponovo okupirana beskrajno dugom i iscrpljujućom uspostavom vlasti.
Razjedinjenost sindikata
Nakon što se okupe ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH i tu simbolično ispred zatvorenih vrata ostave poruke za državni nivo vlasti, koji se uopšte ne bavi radničkim pravima, što za posljedicu ima stalnu diskriminaciju radnika i radnica u pravima, ali i primanjima po bh. entitetima, kolona STBiH će krenuti put zgrade Parlamenta Federacije BiH, gdje će također ostaviti poruke, ali i zahtjeve za ovaj nivo vlasti. Cilj okupljanja je hitno usvajanje izmjena Zakona o unutrašnjoj trgovini FBiH koji bi regulirao slobodne nedjelje i slobodne dane u vrijeme praznika, a koji nije dobio podršku zastupnika u prošlom mandatnom periodu.
Iako u našoj zemlji postoji veliki broj sindikata, na ovom prvomajskom uranku učestvovat će samo jedan iako im to, prema njihovim riječima, nije bila namjera.
”Naša velika želja je da barem ovog 1. maja sindikati zajedno naprave neku akciju. Mi smo prije mjesec poslali inicijativu našim kolegama, nažalost, do danas nismo dobili nikakav odgovor. Ta konstantna nesaradnja između sindikata stvara kontraefekat. Ono što nedostaje na tržištu rada u BiH je zajednička i artikulirana akcija svih sindikata”, kazala je Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata radnika/ca trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.
Sindikati u našoj zemlji često uopće ne sarađuju, a narijetko zastupaju i suprotstavljene stavove. Da bi sindikat funkcionisao kako treba, potrebni su aktivni članovi koji su upoznati sa svrhom i ciljevima sindikata. Međutim, često se dešava da se sindikat svede samo na rukovodstvo i vođenje evidencije članstva, dok članovi ostaju prilično pasivni. Također, često se rukovodstvo sindikata dovodi u vezu sa vladajućim strukturama gdje ih se optužuje da funkcije obavljaju isključivo zbog vlastite koristi.
”Naši sindikati su u potpunosti benigni. Uopšte nisu dorasli svojoj funkciji. Opozicija je također blijeda i nedovoljno artikuliše stvarne probleme građana da bi ih mogla pokrenuti. Za Prvi maj bi naročito sindikati morali biti organizovaniji. Većina rukovodstava tih organizacija našla je ličnu korist, tako da funkcionišu u saradnji sa vlastima”, kazao je Zoran Pavlović, poslovni savjetnik.
Čini se da ljudi u Bosni i Hercegovini nisu toliko nezadovoljni kao što bi se moglo očekivati. Uprkos brojnim izazovima s kojima se suočavaju, političari u zemlji mogu se pohvaliti činjenicom da ni u jednoj drugoj evropskoj državi nema manje protesta i zahtjeva za promjene. Za razliku od drugih evropskih zemalja, gdje se i najmanji problemi na ulici pretvaraju u proteste sa stotinama hiljada ljudi, u Bosni i Hercegovini se rijetko ko buni.
”Osnovni problem koji mi imamo u BiH je taj utisak da ćete snositi posljedice ukoliko se pojavite na protestima. Imamo mnogo ljudi koji su zaposleni u javnoj administraciji, ali se boje mogućnosti da analizom snimaka sa nadzornih kamera mogu doći u situaciju da imaju problem. Nijedna vlast ne voli proteste i onda im je lakše da stvore tu psihozu da će protestanti snositi posljedice, odnosno ostati bez posla”, objašnjava Pavlović.
Nema rezultata
Jasno je da su građani duboko frustrirani, što se očituje na društvenim mrežama prepunim ogorčenih komentara i želja za promjenama. Međutim, kada je potrebno napraviti konkretan korak i izaći na ulicu, masa nezadovoljnih građana se svede na nekoliko pojedinaca.
”Radnici ne vide rezultate borbe. Građani, odnosno radnici, moraju biti svjesni da svaka borba u našoj zemlji traje dugo. Evo, konkretno, borba za slobodne praznike je rezultirala konkretnim mjerama, ali je trajala jako dugo. To je, po meni, glavni razlog zašto radnici nisu na ulicama, oni ne vide rezultate svoje borbe, barem ne onako brzo kako bi oni voljeli”, zaključuje Beširović.
