Pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove jučer je počeo dvodnevni žalbeni pretres u predmetu tužilac protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Oni su, nakon ponovljenog suđenja, prvostepenom presudom 2021. osuđeni na po 12 godina zatvora za pomaganje i podržavanje u izvršenju zločina u Bosanskom Šamcu 1992. i pružanje praktične pomoći, koja je imala značajan učinak na počinjenje zločina, obučavanjem i slanjem na teren pripadnika specijalne jedinice SDB-a Srbije.
Veće kazne
Iako su oslobođeni odgovornosti za druge zločine u drugim dijelovima bivše zemlje, presudom je potvrđena umiješanost Srbije, uglavnom kroz policijske i sigurnosne službe, u ratnim dejstvima na području Hrvatske i BiH. U žalbenom pretresu, Stanišićev branilac Wayne Jordash istakao je da se Tužilaštvo zapetljalo kada su u pitanju osnove po kojima se tereti – udruženi zločinački poduhvat i pomaganje i podržavanje UZP-a.
– Optužba mora pokazati da Pretresno vijeće nije počinilo ni pravnu ni činjeničnu grešku, kada je odredilo da je Stanišić znao da su obuka i slanje snaga na teren pomagali konkretnim krivičnim djelima u Bosanskom Šamcu, rekao je Jordash.
Simatovićev branilac Mihajlo Bakrač istakao je da nema uporišta u dokazima da je njegov branjenik imao ikakvu mogućnost samostalnog odlučivanja. Sa druge strane, tužiteljica Laurel Baig je poručila da nije pokazano da je Vijeće pogriješilo kada je zaključilo da je dvojac na optuženičkoj klupi pomagao i podržavao etničko čišćenje u Bosanskom Šamcu. Dodala je i da ih je trebalo osuditi na daleko veće kazne.
Prof. dr. Rasim Muratović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, očekuje da će biti uvaženo ono što je Tužilaštvo napisalo u žalbenom postupku.
Stanišić i Simatović su bili glavni kreatori onoga što se događalo na području BiH, naglašava koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić
– Radi se o tome da se SDB Srbije intenzivno bavio BiH, naročito 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Oni malo stariji pamte afere kao što su: Agrokomerc, Moševac, Skelani, pa sve do perioda i tzv. operacije Pauk u periodu 1992-1995. To su bile pripreme za sve ono što će se desiti u periodu 1992-1995, podsjeća prof. dr. Muratović i dodaje da se ne radi samo o Bosanskom Šamcu već i o Doboju, Bijeljini, Zvorniku, Sanskom Mostu i Trnovu – mjestu gdje su strijeljani mladići, a čiji snimci su obišli svijet.
Ističe da se tu pokazuje direktna umiješanost SDB-a Srbije, odnosno njegovih jedinica za specijalne namjere, gdje je Simatović bio glavna osoba.
Rasim Muratović: UZP je dokazan
– Bez obzira na to kakva će presuda biti na kraju, važno je da se u sudskom procesu već dosad pokazala umiješanost države Srbije, odnosno SDB-a, čelnih ljudi tih službi. Time se demantuje sve ono što se i danas ne priznaje na području Srbije, a to je direktno učešće Srbije, odnosno njenih službi, u agresiji i zločinima počinjenim u BiH u periodu 1992-1995, naglašava prof. dr. Muratović.
Ističe i da se u dosadašnjem procesu već pokazalo da se radi o UZP-u. Podsjeća i da domaće pravosuđe čeka još A lista predmeta, te da nema niti jedne podignute optužnice ili presude za zločine sa područja Goražda, Sarajeva, Maglaja, Tuzle i Bihaća.
Planski događaji
Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a, ističe da kompletan proces koji se vodi protiv Stanišića i Simatovića pokazuje da su oni zapravo bili jedne od ključnih osoba Slobodana Miloševića kada je u pitanju rat u BiH i u Hrvatskoj.
– Osim događanja u Bosanskom Šamcu za koji su osuđeni, za zločine protiv čovječnosti, ubistva, deportacije, premještanje stanovništva, Sud je konstatovao događaje u Doboju – gdje je 16 civila korišteno za živi štit, zatvaranje civila, ubijanje Srebreničana u Trnovu, te zločine u Sasini. To pokazuje da ono što je radila Srpska dobrovoljačka garda, tzv. arkanovci, Crvene beretke, Škorpioni, nisu bili nikakvi izolovani slučajevi paravojnih formacija, nego zapravo planski događaji, naglašava Ćudić.
