Šikaniranje Bošnjaka u Bijeljini: Ne može dobiti radnu knjižicu ako je ne ispuni na ćirilici

11 min. čitanja

U Gradskoj opštini Bijeljina već nekoliko dana odbijaju izdati radnu knjižicu djevojci jer je, kako saznajemo, popunjena na latinici. Po pravilima Opštine, to je strogo zabranjeno, iako Ustav Republike Srpske, Član 7.8 propisuje da su u RS ćirilica i latinica ravnopravna pisma.

Ona i njena majka su se zbog ovog slučaja obratili advokatu Dušku Tomiću. Kontaktirali smo Tomića za detalje o ovom slučaju. Kazao nam je kako će odmah uputiti apelaciju Ustavnom sudu BiH. O ovom slučaju je obavjestio i gradonačelnika Bijeljine Ljubišu Petrovića.

– Došla je djevojka sa majkom da izvadi radnu knjižicu. Popunila je onako kako dolikuje i onda su je od šaltera do šaltera gurali i ismijavali, govoreći: “Ne može, idi kupi novu knjižicu, ta ti ne valja, jer je napisana latinično”. Pa se onda pozivaju na to da imaju pravilo da se radna knjižica ne može popunjavati latinicom, jer se ona popunjava ćirilično. Tačno je da su oni napravili odluku da se radna knjižica štampa ćirilično. Ali to je kršenje Ustava BiH a i RS, pa i Konvencije o ljudskim pravima. Ta radna knjižica mora biti dvojezična, zato što su ćirilica i latinica ravnopravna dva pisma. Odnosno, mora biti primjeraka i latinične i ćirilične. Ali oni idu dalje, pa ko god dođe tamo od Bošnjaka i Hrvata koji pišu latinicom, oni ga vrate i neće da mu izdaju radnu knjižicu dok se ne popuni sve ćirilicom, priča nam advokat Tomić.

Navodi da postoje i ljudi koji ne znaju ćirilicu ili jednostavno ne žele da je koriste. Ovim postupanjem, kao što to rade uposlenici Opštine, najgrublje se pokazuje diskriminacija i grubo kršenje ravnopravnosti jezika i pisma.

– To je ono što se tiho i latentno sprovodi u Republici Srpskoj, a Bijeljina je najbolji primjer, evo na ovom slučaju. Ja ću sutra kao advokat ujutro tačno u 7.15 sati biti tamo na šalteru i tražit ću imena tih odgovornih lica, kako bih podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH sa privremenom mjerom, ali i da tražim odgovornost lica koja to naređuju i zabranjuju. Moja klijentica je išla i kod pravnika Opštine, koji joj je samo rekao: “Idi promijeni šalter, možda će ti druga izdati.” Ali i tamo bude isti slučaj. A niko neće da napiše tu odluku. To je primjer klasičnog šikaniranja. Zločin koji je u Bijeljini krenuo 1992. godine, traje do danas, samo na drugi, latentni i skriveni način, ocjenjuje Tomić.

Objasnio je kako je s još jedne strane prekršen Ustav BiH ali i Ustav RS-a.

– Godine 1996. Ustav Republike Srpske je napisao da je ćirilično pismo dominantno ali da se neće odbijati ni drugo pismo. Međutim, izmjene i dopune tog Ustava Republike Srpske 2006. godine stavile su potpunu ravnopravnost između ćiriličnog i latiničnog pisma. Međutim, mislim da je prošle godine u tišini, za vrijeme godišnjih odmora, kada niko nije obraćao pažnju. Narodna skupština RS-a donijela Zakon o njegovanju ćirilice. Pazite sad, tu se kaže da će ćirilica biti dominantno pismo, obavezujuće, međutim, i u tom zakonu kaže se da će se tolerisati i ostala pisma, odnosno latinica. Ali, tim zakonom se krši Ustav RS-a, a naravno i Ustav BiH, naglašava.

Na pitanje kako građani Bijeljine bošnjačke nacionalnosti inače reaguju u ovakvim slučajevima, Tomić ističe kako u tom gradu ima puno Bošnjaka koji su jednostavno poslušali upute sa šaltera.

– Kupili su nove knjižice i rekli: “Evo, pišite šta hoćete.” Ali je nonsens da na toj radnoj knjižici pečat Republike Srpske koji je utisnut i sam ima dvojezično pismo. Republika Srpska piše ćirilicom a i latinicom. I u pečatu. A onda vraćaju te ljude. Ove osobe koji su moji prijatelji iz Janje, tražile su pomoć od mene da se stavi tačka na to. Ali se sada postavlja pitanje, ako RS ne priznaje Ustavni sud BiH i ako ne priznaje OHR, kako ćemo mi onda uputiti apelaciju Ustavnom sudu BiH ako Milorad Dodik i Skupština RS-a ne priznaju više odluke Ustavnog suda a koje se tiču Republike Srpske? E to se zove klasična secesija i klasični udar na državu Bosnu i Hercegovinu. Evo vidimo na malom primjeru ove djevojčice koja je završila školu i ne može dobiti radnu knjižicu u Bijeljini. Radi se o najstravičnijem kršenju svih ljudskih prava. Bijeljina i Republika Srpska moraju snositi posljedice. Zato sam se uhvatio u koštac, da dignemo glas i da zaista pokušamo nešto popraviti, ističe Tomić.

Ocjenjuje da je ovaj slučaj najbolji primjer onoga što Milorad Dodik želi.

– Oni su tu radnu knjižicu kupili, popunili i odnijeli na šalter da se samo potpiše i ovjeri. Ne, ovi to ne žele, traže da se kupi nova knjižica. Nije to samo obična stvar ćirilice, latinice i knjižice. Tako je, bojim se, u svim stvarima. Osim toga, Ustav RS-a garantuje Bošnjacima elementarna prava – da mogu koristiti jezik kojim, kako oni kažu, govori bošnjački narod i da mogu koristiti svoje pismo. Evo, dakle, oni krše vlastiti ustav. Ali tako perfidno rade, da obični laici samo slegnu ramenima i vrate se. Ovi ljudi su intelektualci koji ne žele da se iko tako prema njima ponaša i da ih vrijeđa. A njih su ismijavali od šaltera do šaltera, objašnjava.

Kaže kako u zvaničnim dokumentima stoji da su Bošnjaci, Srbi i Hrvati ravnopravni, a da je u praksi potpuno drugačije.

– Na šalteru ti kažu: “Idi kući i napiši na ćirilici.” I šta je to? Latentno, skriveno rušenje Bosne i Hercegovine, šikaniranje i protjerivanje. Ono što su 1992. godine počeli, to sada završavaju 2023. godine na tihi način. Šta se to u mojoj Bijeljini promijenilo? Ništa. Iz tog razloga potrebno je dići glas. Ali potpuna nezainteresovanost i mrtvilo vladaju. Svi su se, izgleda, predali. Zato ćemo, bojim se, uskoro doživjeti najgore, upravo uz ovakve monstrume u Republici Srpskoj. A i ovi političari Bošnjaci i Hrvati nisu ništa bolji. Evo zašto – moja klijentica je otišla kod zamjenika načelnika koji je Bošnjak. Ja sam je uputio da ide kod njega i da mu objasni situaciju. A on joj je rekao: “Pa šta ćeš, ne znam, pa idi na drugi šalter.” To je strašno. Umjesto da ustane i kaže: “Idete sad sa mnom na šalter.” To je njegova obaveza prema Bošnjacima u Bijeljini, podsjeća Tomić.

Kaže nam kako se obraćao mnogim ljudima iz Bijeljine, intelektualcima i Islamskoj zajednici, da se pomogne u ovim slučajevima.

– Niko nije zainteresovan. A taj zamjenik načelnika bio je jako grlat Bošnjak dok nije dobio tu poziciju. Čim je dobio, ušutio se. Ljudi onda u beznađu dignu ruke od borbe i za istinu i pravdu. To je zaista grozno, tužno i bolno. Poslao sam ih jučer i da odu kod ombudsmena za ljudska prava i da prijave slučaj. Oni su išli tamo, rečeno im je da će se nešto uraditi na ovom slučaju. Vidjet ćemo sutra, kada se ja pojavim. Gradonačelniku Petroviću sam poslao sve potrebno u vezi ovog slučaja. Eto, on je borac protiv republičke vlasti, kako se kaže. On je lokalni gradonačelnik. Neka riješi ovo pitanje za jednog malog građanina iz Janje. Vidjet ćemo šta je iduće. Nije ovo mala stvar, vjerujte. Ovo je veliki zločin. Podmukao način igranja sa ljudima koji imaju svoje pravo. Prvo su u ovoj zemlji pala slova, pa su onda počele padati ljudske glave. Kada se u Bosni i Hercegovini svađaju oko ćirilice i latinice, sljedeće padaju glave. Pa onda pitanje, imaš li plave ili crne oči, treba li te ubiti ili poštedjeti. I onda imamo ovo što imamo do danas, napominje Tomić.

Dodaje kako su ovakve stvari – bezzakonje, tiranija i šikaniranje, razlozi zbog kojeg Srbi ne žele Evropsku uniju nego u Rusiju.

– Jer u Rusiji mogu da imaju tiranina. Ma zapravo oni neće nigdje. Oni hoće tu da apsolutistički vladaju na jedan najsuroviji i drski način, da se igraju i pravosuđem, upravom i ljudskim pravima. Ovo više nema smisla. Da u julu 2023. godine se ponašaju ovako, pa ovako su se ponašali u julu 1992. godine. Pa zato su ubili 22 Sarajlića, Malagića, Semjenovića. Zato su krili to sve tolike godine. Šta se to promijenilo? Ništa, razočarano nam govori.

Ispričao nam je kako je ovakvu sličnu situaciju imao i njegov sin Tomo. Ali, pazite, 1991. godine. Dakle, 32 godine kasnije, stvari se ne mijenjaju.

– Tomo je trebao ići na ekskurziju u Njemačku. Popunio je papir i oni su mu rekli da mora popraviti sve. Da mora pisati ćirilicu i napisati da je Srbin, a ne Jugoslaven. Eto, 1991. godine. Prekrižili su mu latinicu i “Jugoslaven”. Napisali su da je Srbin. Danas je 2023. godina. I dalje ista pitanja. Oni bi voljeli da je ova djevojka napisala da je Srpkinja. Ljut sam na moju Bijeljinu i stid me što pripadam tom narodu koji je ogromnom većinom stao uz nacionalizam i mržnju prema drugim narodima. Mislim da u Bijeljini ima možda tri, četiri čovjeka koji su istomišljenici. Kažu da je to izdajnik i “Alijin Srbin”. E pa hoću biti Alijin Srbin, a ne njihov Srbin, takav poput njih. A Srbin sam po nacionalnosti. Nažalost. Ovo više nije borba za Bosnu i Hercegovinu, ovo je borba za čovjeka. Umjesto da čestitaju djetetu što je završila školu, oni je ovako šikaniraju, zaključio je Tomić.

Podijeli ovaj članak