Uz stalna poskupljenja životni standard građana Bosne i Hercegovine sve je lošiji, a podmiriti potrebe sve je teže. Nekada je štedjeti značilo ostaviti koju marku sa strane kako bi se uložilo u nešto korisno ili sačuvalo za teže dane, ali čini se da većina građana takve dane već živi.
Ulazimo u minus
– Rađamo se, živimo i umiremo na kredit. Ključni uzrok za ekonomsku i socijalnu destabilizaciju društva leži u katastrofalnoj društveno-političkoj sferi ove države. Nikako da krenemo naprijed, da napravimo ozbiljne reforme, konstantno se vraćamo u prošlost, poziva se na sukobe, retorika straha je prisutna. Sve to stvara takav ambijent da niko ne želi da ulaže u ovu državu. Ne žele da investiraju svoj kapital ovdje, jer nas etiketiraju kao opasno društvo, kao besperspektivnu državu i onda su građani primorani da posežu za kreditima, zaduženjima koja su višegodišnja, kaže sociolog Vladimir Vasić za naš list, napominjući da su mnogi, pogotovo mladi bračni parovi, prisiljeni na cjeloživotna kreditna zaduženja.
Mnogi su, a pogotovo mladi bračni parovi, prisiljeni na cjeloživotna kreditna zaduženja, kaže Vladimir Vasić
– A imamo i jednu vrstu potkulture kada je sezona godišnjih odmora, ima ljudi koji dižu kredite da bi se pojavili na nekim svjetskim destinacijama i da to plasiraju na društvene mreže, a niko ne vidi da je iza toga zaduženje. Imamo ozbiljan problem i sa sistemom vrijednosti, trošimo više nego što imamo, više nego što prihodujemo, ali BiH je država paradoksa i kontradiktornosti, govori Vasić.
Nedeljka Neška Ilijić iz Udruženja građana Oaza Trebinje kaže da podaci o zaduženosti dovoljno govore o socijalnoj karti, odnosno o primanjima građana.
– Građani podižu kredite da bi zadovoljili osnovne životne potrebe. Ide početak školske godine, treba da se nabave knjige, školski pribor. Sa primanjima koja građani imaju ne mogu da kupe osnovne životne namirnice, a ne da obezbijede sve potrebno djeci za školu, pa ogrjev, zimnicu… tako da htjeli-ne htjeli uzimaju kredite, kaže Ilijić, također smatrajući da ima i onih koji se zadužuju radi prividnog luksuza, onih koji hoće da se pokriju više nego što je jorgan dug.
Marin Bago iz Udruženja za zaštitu potrošača Futura Mostar kaže da je računica vrlo jednostavna, dvije prosječne plaće ne mogu iznijeti trošak mjesečne potrošačke košare.
– Znamo da je ona skoro tri hiljade maraka bez kirije. Dakle, ako imamo idealnu situaciju, gdje dvoje iz obitelji radi i prima prosječnu plaću, oni ne mogu iznijeti potrošačku košaru, a naravno i svaki mjesec nešto iskrsne i jednostavno ulazimo u minus. Ljudi su primorani zaduživati se, ali ni to ne traje vječno, neko ko je već zadužen ne može više, govori Bago.
Krivi potezi
Dodaje da živimo u materijalističkom svijetu, u kojem je način razmišljanja takav da se ljudi porede.
– Obitelji se porede s nekim drugim, žele imati isto kao i oni. Bez obzira na to da li im nešto treba ili ne, iz pogrešnih razloga se ljudi zadužuju da bi impresionirali susjeda, prijatelja, ljude oko sebe. Takva zaduživanja često brzo dođu na naplatu i učine život još nesretnijim, kaže Bago.
Skreće pažnju i na to da je prosječnom čovjeku zbog neznanja i neinformisanosti lako pasti u zamku i napraviti krivi potrošački, odnosno finansijski potez.
