Priča o pljački rudara u Federaciji BiH: EPBiH ruši Kreku zbog privatluka

6 min. čitanja

I ove sedmice nastavljamo priču o pljački rudara u Federaciji BiH, koji rade u rudnicima Konzorcija Elektroprivrede BiH. Krajem prošle sedmice održani su veliki protesti mještana Kamengrada zbog načina na koji posuška kompanija Lager eksploatira ugalj na lokaciji Rudnika Kamengrad. Početkom sedmice dobili smo opširno reagiranje Lagera na prvi dio naše priče, u kojem smo ukazali na način na koji je Lager došao do prava za eksploataciju uglja, te kako je Federalna rudarska inspekcija ocijenila rad rudnika pod Lagerovom kontrolom. Kao što to profesija i nalaže, prenosimo reagovanje kompanije, ali i donosimo nove detalje.

Stečaj pred presudu

Iz kompanije Lager u opširnom reagiranju na prvi dio naše priče navode da nisu saglasni sa našom ocjenom da federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić i Lager pljačkaju Kamengrad. Ne slažu se ni sa konstatacijom da je pravo na eksploataciju uglja oteto od radnika i većinskih vlasnika. Negira Lager i naša i saznanja Centra za istraživačko novinarstvo o načinu na koji su bukvalno gurnuli u stečaj Rudnik Kamengrad, te navode da smo bili instruirani, kako se da iščitati, od bivših vlasnika Aleksandra Hrkača i Mirsada Durića.


image

MHI Kompani dobila je unosan
posao od 2,3 miliona KM bez PDV-a

Naša nova saznanja kažu da presuda u parnici Rudnika Kamengrad i Lagera jeste bila u korist Lagera, no nisu nalazi vještaka. Stečaj nad rudnikom Kamengrad pokrenut je prije pravomoćne presude u korist Lagera, a što se nije smjelo dogoditi. Pokretanjem stečaja nisu prekinuti sudski postupci kako su po Zakonu o stečaju morali biti, pa je Lager ishodovao presudu kakva je bila. Dalje, Lager po ugovoru nikada nije trebao radove naplatiti u novcu, niti aktivirati mjenice. Vlasnik Lagera Milenko Basić je za izvođenje radova trebao dobiti dionice Rudnika i taj proces dokapitalizacije je doveden do kraja, ali je Basić odustao od dokapitalizacije, aktivirao četiri mjenice, a petom pokrenuo stečaj. Pokretanjem stečaja Rudnik je izgubio koncesiju, pa ju je Lager priskrbio za sebe uz pomoć kantonalnih organa u USK-u.

Također, Lager se na početku demantija poziva na član 8. federalnog Zakona o zaštiti od klevete u kojem piše: “Oštećeni je dužan da poduzme sve potrebne mjere da ublaži štetu uzrokovanu izražavanjem neistinite činjenice, a naročito da štetniku podnese zahtjev za ispravku tog izražavanja.”

No, Lager problematizira i saznanja naših izvora o načinu na koji je federalno Ministarstvo energije, rudarstva i industrije s Nerminom Džindićem na čelu izdalo rješenje o prenosu prava na eksploataciju na Lager.

”’Vaši izvori’ – zanimljiva fraza – koja u najmanju ruku izaziva sumnju je li Vaš napis instruiran”, poručili su iz Lagera.

Oni koji su Lageru pisali ovaj pismeni rad trebali su pročitati i sljedeći član Zakona o zaštiti od klevete – član 9. koji se zove zaštita povjerljivih izvora.


image

Površinski kop Dubrave rudnika Kreka


image


Epbih/

”Novinar i drugo fizičko lice koje je redovno ili profesionalno uključeno u novinarsku djelatnost traženja, primanja ili saopćavanja informacija javnosti, koje je dobilo informaciju iz povjerljivog izvora, ima pravo da ne otkrije identitet tog izvora. Ovo pravo uključuje i pravo da ne otkrije bilo koji dokument ili činjenicu koji bi mogli razotkriti identitet izvora, a naročito usmeni, pismeni, audio, vizuelni ili elektronski materijal. (…) Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora ima i svako drugo fizičko lice koje učestvuje u postupku u smislu ovog Zakona, a koje kao rezultat svog profesionalnog odnosa sa novinarom ili drugim licem u smislu stava 1. ovog člana, sazna identitet povjerljivog izvora informacija”, navodi se u članu 9.

U nastavku Lager problematizira odluku Vrhovnog suda Federacije koji je poništio Džindićevo rješenje o prenosu prava na eksploataciju. No, nije nam jasno zašto to problematiziraju u demantiju na naš tekst u kojem smo tek prenijeli dijelove presude Vrhovnog suda. Kažu – ne obrazlažemo odakle nam informacija o cijenama, a prave se da ne vide dokument koji smo pokazali i u kojem je jasno da Elektroprivreda plaća više od 20 miliona maraka za 150 hiljada tona uglja. Dakle, više od 130 maraka po toni. Osporavaju i navode iz nalaza federalnog rudarskog inspektora o brojnim nepravilnostima. Očito su propustili priču iz prošle sedmice, gdje je sve navode inspekcije potvrdio glavni federalni rudarski inspektor Ferid Osmanović.

Iznajmljivanje mehanizacije

No, nepravilnosti nisu samo prisutne u rudniku Kamengrad, kojim i pored poništenog rješenja i dalje upravlja Lager. Jedan od primjera je i rudnik Kreka, koji je tokom 2022. godine zadržao negativan trend poslovanja, bez vizije i izgleda za stabilizaciju. Odgovorni su svakako vlasnici – Elektroprivreda BiH, Vlada Federacije, te Ministarstvo energije, rudarstva i industrije. Postavlja se pitanje zašto nema ulaganja u rudnike. Rudnik Kreka je tako ove godine potrošio ozbiljna sredstva za iznajmljivanje mehanizacije od trećih lica. Tako je 20. jula za iznajmljivanje buldožera plaćeno više od milion i 600 hiljada maraka firmama Junuzović Kopex, Heez transport i Den Alm Company. Nešto ranije, 7. juna, donesena je odluka da se firmi MHI Kompani iz Lukavca prepuste radovi na otkrivci na površinskom kopu Šikulje. Radovi su plaćeni više od dva miliona i 600 hiljada maraka.

Podijeli ovaj članak