Ovog ramazana i Bihać je dobio svoje prepoznatljive lepinje, slične onima koje drugi bh. gradovi imaju već godinama. Ipak, za Bišćane su ove mnogo ukusnije jer ih prave ruke hrabre samohrane majke koja je na ovakav, vrijedan, način odlučila prikupiti novac potreban za liječenje bolesne kćerke, a kako je kazala – njene lepinje ujedinile su Krajinu.
Da je ljubav jedne majke nemjerljiva potvrđuje nam i bišćanka Kada, majka koja je cijelog ovog ramazana, uz pomoć braće i prijateljice, rano ustajala i vrijedno radila kako bi prikupila novac za liječenje kćerke Melise. Melisa se prvo borila sa karcinomom, a sada se njihova borba nastavlja.
„Moja Melisa se liječi od štitne žlijezde koja je prouzrokovala mnoge njene zdravstvene probleme, sad mora primiti te terapije da bi mogla dalje funkcionisati“, priča Kada.
A terapija je skupa i novac je neophodan. Ipak, uprkos potrebi, lepinja se nađe i za one koji ih sebi ne mogu priuštiti, a lepinje koje nastaju u ovoj maloj pekari posebnog su ukusa. Prema riječima ove hrabre mame tajni sastojak je – ljubav.
„Sad smo namladili lepinje koje će ostati desetak minuta da odstoje pa će biti u procesu oblikovanja i idu onda na pečenje. Prskanje malo vodom, a onda ćurokot, ali temperatura peći mora biti dobra“, objašnjava Kada.
Podrška sugrađana, ali i ostatka Krajine dala joj je vjetar u leđa, a bez vjere, kaže, ne može – uz pomoć vjere uspijeva biti sve što je danas, a prije svega – majka.
„Jako je teško fokusirati se i poslovno i privatno, s jedne strane Melisa u svom zdravstvenom stanju, a imam još dvoje djece, ali eto, vjerujem dragom Allahu i svako jutro kad ustanem kažem, dragi Bože moje korake vodi Ti“, dodala je ona.
Primjer je ovo da se dobro dobrim vraća. Od malih nogu Melisa je bila tu za svoje sugrađane i svoj talenat koristila nesebično onda kada je njima trebala pomoć. Sada, kada je pomoć zatrebala njoj, ujedinila se Krajina.
„Ona je poznata po tome jer je svoje slike uvijek donirala u humanitarne svrhe i građani to znaju, s čim se Melisa bavila i kako je kroz tu svoju umjetnost pomagala onima kojima je bilo potrebno, a to su većinom bila djeca“, navodi Kada.
Na liječenje Melisa putuje u četvrtak, a po povratku u Bihać tradicija pravljenja lepinja će se nastaviti. Kako kaže Kada, to je najmanje što može uraditi da se zahvali svojim sugrađanima što su s njom i Melisom stali, rame uz rame, kad je bilo – najpotrebnije.
