
BiH: Žene stalno ubijaju,
zar ne?
zar ne?
Muž ubio ženu, brat ubio sestru, sin ubio majku, samo su neki od naslova koji su se tokom protekle godine pojavili na naslovnicama bh. novina, portala, tv-priloga… I ne, to nije bila porodična tragedija, to je femicid koji se u našoj zemlji još ne definiše kao krivično djelo.
Prema nezvaničnim i nepotpunim statistikama, od 2015. u Bosni i Hercegovini ubijeno je više od 60 žena, u 2019. godini 12, a prošle osam. Uglavnom su ih ubili muževi ili vanbračni partneri. Međutim, djela se ne kvalifikuju kao femicid, odnosno ubistvo žene od muškarca motivisano mržnjom i osjećajem nadmoći, jer ovaj termin nije pravno definisan u pravosuđu BiH. Ovakva djela se, najčešće, kvalifikuju kao nasilje u porodici jer je blaža kazna, a ne kao teško ubistvo, za šta je moguća kazna zatvora i do 45 godina.
Više od jedne trećine pokušaja i izvršenog femicida desilo se u stanu, kući ili dvorištu žrtve, čime se potvrđuje da je za ženu koja trpi nasilje najopasnije mjesto upravo njen dom. U 20 posto slučajeva krivično djelo dogodilo se na radnom mjestu žrtve, što pokazuje veliku drskost i bezobzirnost počinilaca, navodi se u Analizi prakse sudova u procesuiranju femicida i pokušaja femicida u Bosni i Hercegovini od 2017. do 2021.
Dio stravične statistike, prošle godine, postale su i Miralema i Edina koje su ubijene jer su žene. Ni u jednom od ova dva slučaja se ne radi o porodičnoj tragediji, već o femicidu, najekstremnijoj formi rodno zasnovanog nasilja.
Slučaj ratnog veterana iz Tuzle Salke Mehmedovića, koji je brutalno ubio suprugu Miralemu, a potom i sebe, pojedini mediji u Bosni i Hercegovini nazvali su porodičnom tragedijom. U komentarima ispod ovih romantizovanih izvještaja moglo se čitati o njegovom junaštvu, sportskim uspjesima njegovog sina, a žena je, na ovaj način, negiranjem zločina, naočigled svih još jednom brutalno ubijena.
I Edinu Odobašić usmrtio je njen suprug Enes, koji ju je udavio kablom od kuhala i koji je, nekoliko sati poslije, počinio samoubistvo. Sa skupa je poručeno: “Nasilje nad ženama nije privatna stvar. Nećemo samo čekati da dođemo na red. Nikad nijedna više”.
Tokom prošle godine građani BiH su na ulicama postavljali i smrtovnice kojima su željeli alarmirati javnost i skrenuti pažnju na femicid. Na njima je bilo navedeno kako su dvije od tri ubijene žene od 16 do 63 godine ubili njihovi partneri ili bivši partneri, muževi ili bivši muževi, među kojima su mnogi i ranije osuđivani za krivična djela nasilja u porodici ili nasilničko ponašanje prema ženi.
U iščekivanju da nadležni organi femicid uvrste u krivični zakon, odnosno izmijene zakonsku regulativu, te oštrije kažnjavaju odgovorne za ova teška krivična djela, iz Mreže pomagačica za podršku ženama pozivaju građane da prijavljuju nasilje nad ženama i djevojčicama prije nego što ono eskalira u ubistvo. Pozivaju i odgovorne da prate i sankcionišu počinioce nasilja prije nego što postanu ubice.

Srbija: Ubistvo u prisustvu vlasti
U Srbiji su tokom 2022. ubijene najmanje 24 žene i jedna devojčica u porodično-partnerskom odnosu, s tim da je i dalje nerazjašnjeno ubistvo studentkinje u Mirijevu, koja je moguća 25. žrtva, najkraći je izveštaj o femicidu za proteklu godinu, s tim što postoji i eventualna 26. žrtva.
”Tokom 2022. godine povećan je broj ubijenih žena u odnosu na 2021. kada je bilo ubijeno 20 žena. Takođe je povećan broj slučajeva u kojima je nasilje bilo prijavljeno pre nego što se desilo ubistvo – u 7 slučaja, u odnosu na 5 u 2021. U 7 slučajeva učinioci su nakon ubistva izvršili samoubistvo, i u isto tolikom broju su pokušali samoubistvo. U 13 slučajeva femicid se desio u gradovima, od kojih 7 na teritoriji grada Beograda (5 u gradskim opštinama i 2 u prigradskoj). Sedamnaest ubijenih žena su bile od 44 do 65 godina”, kaže za Danas Vanja Macanović, advokatica i aktivistkinja Autonomnog ženskog centra, organizacije posvećene zaštiti žena.
Naša sagovornica naglašava da se podaci o femicidu u Srbiji ne razlikuju od podataka u ostalim zemljama Zapadnog Balkana. Od najmanje 106 žena koje su ubijene u porodično-partnerskom odnosu tokom 2020. i 2021, bezmalo polovina je ubijena u Srbiji (46), zatim u Albaniji (21), Bosni i Hercegovini (16), Severnoj Makedoniji (10), na Kosovu (9) i u Crnoj Gori (4).
”Svaku drugu ženu ubio je suprug ili partner u njihovoj zajedničkoj kući, a četvrtina žena u svojoj kući/stanu koji nije delila sa počiniocem. Žene u starosnoj grupi od 46 do 55 godina su najčešće žrtve femicida, dok je među ubijenima svaka peta žena bila mlađa od 30, i svaka peta žena bila starija od 60 godina”, kaže Macanović.
Više od tri petine, 61 odsto, slučajeva ubistva žena desilo se u gradovima, uprkos dostupnosti opštih usluga podrške koje pružaju javne ustanove, kao i specijalizovanih usluga podrške i pomoći koje pružaju ženske organizacije.
Ovaj podatak ruši predrasudu da su patrijarhalni nadzori, specifični za ruralne sredine, uzrok nasilja.
”Uprkos različitim merama koje su preduzete, alarm je stalno u crvenom – što pokazuje i broj ubijenih žena u protekloj godini”, kaže poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković, koja ima podatak o 26 žrtava.
”Zakone imamo, menjaju se stalno i intervencije kako bi se uspostavio delotvorniji sistem ali problem je i dalje tu. Mi kao institucija kontinuirano pratimo stanje i ukazujemo na vezu između diskriminacije žena i rodno zasnovanog nasilja, dajemo preporuke, podnosimo inicijative sa ciljem bolje zaštite žena.”
Pored inicijativa za izmenu Krivičnog zakonika i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, važna je preporuka za kontinuiranu obuku svih profesionalaca u sistemu zaštite, naglašava ona.
”Od njihovog razumevanja rodno zasnovanog nasilja zavisi adekvatno delovanje u slučajevima nasilja prema ženama, a time i efikasnost institucija sistema u sprečavanju femicida. Takođe, potrebno je unaprediti sinhronizovano i koordinisano delovanje svih aktera na prevenciji nasilja prema ženama, ali i pravovremeno i adekvatno sankcionisati počinioce”, uverena je Janković.
Dok femicid ne bude inkriminisan kao posebno krivično delo i budu propisana posebna pravila u pogledu podataka o ovom delu, njegovim učiniocima i žrtvama, potrebno je unaprediti postojeće statističke baze podataka. Uspostavljanje delotvornog sistema prevencije i zaštite žena i devojčica od svih oblika rodno zasnovanog nasilja nije moguće bez pouzdanih podataka o njegovoj rasprostranjenosti, oblicima ispoljavanja i drugim obeležjima.
”Prijavi nasilje – da. Kome? Oni koji su zaduženi da sprečavaju nasilje primenjuju nasilne metode, prema nenasilnim protestantima – građankama i građanima. Primer: bacanje žene preko ograde kraj puta u Šapcu. Da li je taj uniformisani, dakle licencirani nasilnik, kažnjen? Da li je kazna, ako je i izrečena, adekvatna i srazmerna težini krivičnog dela? Ko je nadležan za izricanje i nadzor nad sprovođenjem kazne”, sažima Nataša Milojević iz Fonda socijalne i demokratske inicijative.
Femicid je, ponavlja definiciju sagovornica Danasa, ubistvo žene, devojčice, bebe, zato što su ženskog pola. “Reakcije institucija, organizacija, pojedinaca, psihologa, savetnica, aktivistkinja… svih u borbi protiv nasilja nad ženama su burne, usmerene ka nadležnim organima. Jedni su ogorčeni što “država ne reaguje odlučnije i u skladu sa zakonom”, drugi staju u odbranu institucija, jer one, u okviru svojih nadležnosti, rade svoj posao kada je reč o reagovanju po prijavama, istragama, kaznenoj politici. Međutim. Nakon svih gašenja požara izostaje adekvatna, sveobuhvatna, institucionalna reakcija u skladu sa zakonom, ona koja osuđuje i sprečava nasilje. Nasilno ponašanje je postalo društvena norma, a nasilnici su medijske zvezde.

Hrvatska: Neslavno treće mjesto
Prema službenim podacima, u posljednjih 20 godina u Hrvatskoj je ubijeno gotovo 400 žena, što samo govori o kolikom problemu se radi i koliko je on zapravo težak, ali i raširen. Kad kažemo da je Hrvatska treća, mnogi će pomisliti na plasman vatrenih na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru, međutim, tužna je činjenica to da smo također treći, doduše ne na svijetu, nego u Europskoj uniji kada je u pitanju broj ubojstava počinjenih na štetu žena. I da je samo jedna osmrtnica, bilo bi previše, a lani ih je bilo 13. Izbodena nožem, prebijena nasmrt, zatučena cjepanicom, zatučena tupim predmetom, zadavljena…
Slučajevi su se redali, a u pravilu bi nakon njih svima bila puna usta toga kako što prije treba donijeti nacionalnu strategiju za suzbijanje i prevenciju femicida, ministri, pa čak i sam premijer bi se zgražali nad tim “čistim femicidima” kako su ih sami nazivali, međutim, činjenica je kako hrvatski zakon femicid kao takav – ne poznaje.
– Femicid je rodno uvjetovani oblik nasilja, odnosno ubijanje žena i djevojčica zbog njihova spola, a pod njega potpadaju ubojstva žena kao rezultat nasilja intimnih partnera, mučenje i mizogino pogubljivanje žena ili ubijanje žena i djevojčica u ime takozvane časti. Dakle, radi se o specifičnoj kvalifikaciji ubojstva žene, a naš kazneni zakon ne poznaje zasebno kazneno djelo femicida, pojašnjava definiciju femicida Zdravka Sadžakov, koordinatorica udruge B.a.B.e, koja ističe kako se i oni kao udruga koja se bavi zaštitom žena od nasilja pridružuju grupi zagovaratelja uvođenja femicida kao zasebnog kaznenog djela.
– Ponavljamo, femicid se razlikuje od drugih ubojstava jer se radi o rodno povezanim ubojstvima žena samo zato što su žene. Ovo svakako pokazuje da se temeljni uzroci femicida razlikuju od drugih vrsta ubojstava i povezani su s općim položajem žena u društvu, diskriminacijom žena, rodnim ulogama, nejednakom raspodjelom moći između muškarca i žena, uobičajenim rodnim stereotipima, predrasudama i nasiljem nad ženama, ističu u toj udruzi.
Crna lista femicida u Hrvatskoj je podugačka, 2020. je ubijeno 19 žena, od čega je 14 ubojstava klasificirano kao femicid, a u 2021. ubijeno je njih 14, od čega je 11 stradalo od ruke bliske osobe.
– Iako se u teoriji jasno zna što je femicid, potrebno je da taj pojam i u zakonu bude kvalificiran, a mi se zalažemo da on bude kvalificiran kao teško kazneno djelo, govori Mirjana Kučer iz udruge Domine.
Hoće li femicid postati dio zakona, može se samo nagađati, ali premijer Andrej Plenković u nekoliko je navrata jasno kazao kako je njegova vlada “već dosta postrožila zakone u odnosu na sve ono što je bilo prije, a ako treba, postrožit će ih još”.
– Bilo bi doista neiskreno reći da se zakoni u sferi zaštite žena žrtava nasilja nisu usavršavali i postrožavali, kao i da pravna zaštita žena žrtava nasilja nije bolja. Savršena svakako nije i uvijek ima prostora za poboljšanje. Ipak, ono što je, prema iskustvu udruge B.a.B.e. daleko nesavršenije od sadržaja propisa jest njihova često aljkava, manjkava, nemarna primjena, neusklađena s propisanim najvišim standardima zaštite žrtve na način kako to žrtva zaslužuje. Primjerice, što reći ako obiteljskog nasilnika ne zadrže u istražnom zatvoru, a ženi žrtvi nasilja to nitko ne javi i tome slično. Naravno da je počinitelj u tom trenutku može ubiti, nisu ovdje krivi zakoni nego njihova primjena, smatraju u toj udruzi.
Problem je i taj što sudska praksa nije ujednačena, kao i da od suda do suda, odnosno od suca do suca, zavisi kako će i koliko neki nasilnik ili ubojica biti kažnjen. Ima sudaca koji presude strogo, ali i onih čije su kazne blage, pa i uvjetne, što se mora promijeniti kako bi se nasilnicima i ubojicama poslala jasna i glasna poruka. Trenutno su u tijeku e-Savjetovanja o izmjenama Kaznenog zakona, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o sudovima, kao i analize Pravilnika o načinu izvršenja mjera opreza i Pravilnika o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve. Educirat će se i specijalizirati suci u predmetima nasilja u obitelji i nasilja prema ženama, a mreža podrške žrtvama kaznenih djela proširit će se na još 10 sudova. Ostaje pitanje hoće li to sve biti dovoljno da se maknemo s tog neslavnog trećeg mjesta.

Crna Gora: Uputstvo za tužioce
Kristina, Šejla, Zumreta, Branka, Anastasia… i još 12 ženskih osoba – nečijih kćerki, majki, supruga, sestara… ubijeno je u Crnoj Gori u proteklih pet godina. Ubijali su ih ostavljeni ili aktuelni partneri, supružnici, lovci na novac, a u jednom slučaju sin je presudio ženi koja ga je rodila. Najmlađa žrtva imala je 18, a najstarija 73 godine. Obje su ubijene 2019. godine. Među ubijenim ženama su i četiri žrtve masovnog ubice Vuka Borilovića, u čijem je ubilačkom pohodu 12. avgusta 2022. godine stradalo deset stanovnika Cetinja.
Vršiteljka dužnosti vrhovne državne tužiteljke Maja Jovanović kazala je za Vijesti da je, zbog shvatanja ozbiljnosti problema nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, koji je prisutan u tradicionalnom društvu, kakvo je crnogorsko, u prvim danima svog mandata v. d. VDT-a rukovodiocima svih državnih tužilaštava skrenula pažnju na to da postupaju sa povećanim senzibilitetom u slučajevima porodičnog nasilja.
”Istovremeno sam, u cilju ujednačenog postupanja i jedinstvene primjene zakona u slučajevima nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, u prethodnom periodu donijela Uputstvo opšteg karaktera za ovo krivično djelo. U Uputstvu su precizirani svi koraci koje svaki postupajući tužilac treba da preduzme prije donošenja odluke u konkretnom predmetu. Ono što takođe smatram važnim, jeste saradnja svih institucija koje su zadužene za suzbijanje nasilja u porodici. Samo naš zajednički, udružen, profesionalan rad dovešće do konkretnih rezultata uz obavezno informisanje žrtava o njihovim pravima. Na taj način ohrabrićemo žrtve da prijavljuju nasilje. Na takav, udružen i visoko profesionalan odnos, sa visokim stepenom senzibiliteta, obavezuju nas slučajevi sa tragičnom posljedicama koji su se, nažalost, dogodili u Crnoj Gori u prethodnom periodu”, kaže Jovanović.
Ona poručuje da crnogorsko društvo, kao ni institucije, ne smiju zaboraviti tragične slučajeve, kao i da ne smijemo o problemima porodičnog nasilja govoriti samo kada se ono desi.
U većini slučajeva ubice su članovi porodice, supružnici, bivši ili aktuelni partneri, sinovi, a u jednom slučaju četrdesetpetogodišnji Nenad Milošević iz prijestonice likvidirao je svog B. M. (74) i njegovu nevjenčanu suprugu, odnosno svoju strinu G. G. (52).
”Tokom 2022. godine Uprava policije je registrovala dva krivična djela teško ubistvo, jedno je registrovano u januaru na štetu ženske osobe 1994. godište, koje je izvršila osoba 1988. godište. Drugo teško ubistvo registrovano je u junu na štetu ženske osobe (1975), a koje je izvršila osoba 1975. godište”, kazali su za Vijesti iz Uprave policije.
Žrtva ubistva počinjenog u januaru prošle godine je Zumreta Nerda, tada dvadesetsedmogodišnjakinja, koju je na smrt pretukao nevjenčani suprug Dalibor Nikolić (33). Osumnjičeni za prebijanje sa smrtnim ishodom uhapšen je na graničnom prelazu Dobrakovo, dok je pokušavao da pobjegne.
Članovi Nerdine familije, nakon što je Zumreta preminula u bolnici, novinarima su ispričali da se u njihovoj porodici i prije deceniju i po dogodio stravičan zločin – njen otac Dugađin Nerda batinama je usmrtio suprugu.
U junu prošle godine, u njenom stanu u Herceg Novom, Branku Petrović (47) ubio je njen vršnjak i bivši partner Bojan Rašović.
Tokom 2021. u Crnoj Gori ubijene su dvije žene. Posljednjeg dana septembra, ispred porodične kuće u Karabuškom polju u Tuzima, ubijena je jedva punoljetna Šejla Bakija (19), a ranjen njen otac Šaban Bakija (43).
Iz niskih pobuda u nju je pucao Ilir Đokaj (30) – prema optužnici, prije ubistva proganjao je i prijetio joj je, zato što nije htjela s njim da obnovi prekinutu vanbračnu vezu.
Iz policije ističu da Krivični zakonik Crne Gore ne poznaje kategoriju femicida, već samo krivična djela propisana članovima tog zakonika (ubistvo čl. 143 i teško ubistvo čl. 144):
“Tako da su motivi za izvršenje gore navedenih krivičnih djela različiti, razlikuju se od slučaja do slučaja”, kažu iz crnogorske policije.
