Stigla je sezona godišnjih odmora, kada rođaci iz dijaspore pune trgovine, lokale i gradove u Bosni i Hercegovini, sasvim normalno očekujući najbolju uslugu sa osmijehom kako su navikli viđati po evropskim gradovima.
No, ono što nisu znali, smetalo im ili ne, jeste da iza namještenih osmijeha domaće usluge stoje izrabljivanja radnika, neplaćeno prekovremeno radno vrijeme te male plate praćene ukidanjima dana za odmor.
Slijepi kod očiju
Dan za porodicu, nazivala se aktivnost koju su općinska vijeća prije nekoliko godina izvojevala na lokalnim nivoima, tako da je u nekoliko opština bilo zabranjeno raditi nedjeljom za neke djelatnosti. Iako populistički potez, ovaj jedan slobodan dan itekako je dobro došao konobarima, trgovcima i kuharima da nedjelju mogu da provedu sa djecom.
Boreći se za radnike, Pejaković je za “nagradu” dobio dobacivanja i prijetnje u prolazu da se neće glave nanosati
Jedna od prvih opština koja je uvela neradnu nedjelju bio je Sanski Most, zatim su pozitivnu praksu slijedili i Ključ, Čapljina, Mostar, Goražde… Međutim, i to se počelo rušiti pred ovu sezonu kao kula od karata, a prva opština koja je ponovo dokinula neradnu nedjelju bio je opet Sanski Most.
Kako je to u medijima objasnio vijećnik Remzija Sadić, bilo je nezadovoljnih, jer radnike od eksploatacije treba zaštititi Zakonom o radu, i najvažnije, jer je federalno Ministarstvo trgovine zahtijevalo od lokalnih vlasti da preispitaju odluku pozivajući se na zakone kojima se onemogućava ograničavanje poduzetničkih prava i sloboda.
– Mislim da je to sve lobiranje poslodavaca. Kako ljudi ne shvataju da radnika u BiH ima sve manje i manje, i svake godine sve više će ih odlaziti vani, a evo i Njemačka donosi izmjene zakona gdje će se lako dolaziti do radne dozvole na godinu. Kako ne vide da im na ovim prostorima niko neće ostati? Ni poslodavci ni vlast ne shvataju da radnici i u realnom sektoru moraju odmoriti, imaju pravo na to, kazao nam je Dražan Pejaković, osnivač Radničkog pokreta u BiH.
Sve donedavno su poslodavci prijetili radnicima da će, ako se ne povinuju lošim uslovima, lako naći zamjene za njih među nezaposlenima na biroima rada. Sad znaju da je taj bazen iscrpljen, ali stanje ne popravljaju.
– Nadali smo se da će se poslodavci dozvati pameti, da im je dosta što su decenijama koristili tu lošu praksu od koje su se mnogi i obogatili. Međutim, to će prestati piti vode kada se dovoljno radnika osvijesti i nauči boriti za svoja prava. A to se malo-pomalo i dešava. Ovi mlađi, nove generacije, ništa neće da trpe. Dobijamo dopise i od starijih radnika koji traže svoje prava, mada su oni spremniji daleko više da podnose, jer niko ih u poznim godinama neće zaposliti. Eto, još se to maksimalno zloupotrebljava, ali neće ni to zadugo, kazao nam je Pejaković.
Važna je zarada
Gradska uprava Banjaluka u centru grada omogućila je ugostiteljima da rade na neograničeno vrijeme uz nadoknadu od 3.600 KM. Upravo zbog toga traje borba Radničkog pokreta kako bi se ti radnici u ugostiteljstvu zaštitili od iskorištavanja.
Dražan Pejaković je oštro prozvao gradonačelnika Draška Stanivukovića za oportunizam, te ga je pozvao da on proba 12 sati stajati na nogama služeći goste ili radeći u kuhinji po paklenom vremenu.
