”Program utroška sredstava za podjelu paketa podrške energetski siromašnim domaćinstvima je teško realizirati i mislim da nikome nije jasno kako će se to pravedno razdijeliti, jer mi nemamo socijalnu kartu”.
Podaci iz Fonda
Kaže ovo za Oslobođenje Redžo Mehić, predsjednik Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera/umirovljenika u Federaciji BiH, osvrćući se na nedavnu odluku kojom se usvaja Program utroška sredstava (Podrška EU) za podjelu paketa podrške energetski siromašnim domaćinstvima od 64.534.646 KM.
Naime, program podrazumijeva pomoć za 110.000 domaćinstava razvrstanih u četiri kategorije, a jedna od njih su i penzioneri, odnosno domaćinstva u kojima su najviše dva člana korisnici prava na penziju po propisima o penzijsko-invalidskom osiguranju u iznosu koji nije viši od iznosa zagarantovane penzije. Mehić za Oslobođenje kaže da ova odluka nije jasna nikome, jer kako nešto podijeliti i kome kad Federacija BiH nema polaznu tačku za podjelu, a to je socijalna karta.
– I nije to samo problem sa ovim programom nego i sa podjelom bilo čega, kako sad, tako i u budućnosti. Uopšte ne znam kako oni to planiraju raditi. Nas iz Saveza niko nije ni pitao niti konsultovao o ovoj temi. Samo su nam rekli da će podatke o penzionerima tražiti od PIO/MIO. Ali, to ne može biti u potpunosti mjerodavno. Na primjer, mi sada u Savezu imamo čovjeka koji ima najnižu penziju, ali on ima u Ahatovićima deset duluma zemlje, vozi Mercedes, sin i kćerka su zaposleni, u suštini jako dobro žive. Znači, nemamo socijalnu kartu tog domaćinstva, koja bi bila mjerodavna… Kamo sreće da ti novci odu na prave adrese. A sve se bojim, kako stvari stoje, da neće moći, kaže on i ponavlja da je socijalna karta ključ svega.
Kompletni podaci
A zašto ni do danas nije izrađena, Mehić objašnjava: “Imamo toliko institucija zaduženih za tu oblast, ali niko nije zasukao rukave da radi. Na nivou Federacije postoji resorno ministarstvo, a tamo jedan sektor samo za socijalnu politiku. Ti ljudi su trebali da naprave socijalnu kartu. Isto to, samo stepen niže, odnosno kantoni imaju ministarstva za rad i socijalnu politiku, ali briga njih za socijalu. Svi znaju da je to rudarski posao da bi se socijalna karta napravila kako treba, ali neće niko da prione na posao. Mada će kad-tad morati da je izrade. A kad se ona napravi, onda ćemo vidjeti da je najviše ove populacije koju mi zastupamo.”
Postavlja drugo pitanje: “Šta ćemo sa onima koji su nezaposleni, a ima takvih puno, koji su invalidi, imaju malu invalidninu… Znači, itekako ima potrebe da se napravi ta karta.”
A socijalna karta je, kako kaže, naša legitimacija koja, kad se ubaci u sistem, pruži kompletne podatke o tome šta to neko ima u domaćinstvu.
– To svaka normalna zemlja ima, ali mi nemamo, mada je to prvo što smo trebali napraviti, tvrdi on.
