Miroslav Stević je po mnogo čemu specifičan lik na fudbalskoj sceni. Čovjek koji je sa Borussijom iz Dortmunda 2002. godine osvojio titulu u Bundesligi, nikada nije dobio pravu, veću šansu u dresu reprezentacije bivše Jugoslavije, ali danas veoma trezveno razmišlja o tom periodu karijere i u izjavi za Anadolu Agency (AA) otkriva interesante detalje u vezi sa bivšim selektorima državnog tima.
– To je tužna priča i ne bih da zvučim patetično i da pominjem čuveni ključ po kome se sastavljala reprezentacija. Imao sam mnogo ružnih situacija koje su na kraju i kumovale da odigram svega šest mečeva za Jugoslaviju. Kažu mi ‘‘ako ne kreneš na turnir u Hong Kongu, nećeš ići na Svjetsko prvenstvo‘‘. A meni se žena porađa i naravno da mi je to važnije od Svjetskog prvenstva. Ili mi kažu ‘‘Steviću, treba nam protiv Rusa igrač tvojih karakteristika, doći ćemo da te gledamo u Njemačku‘‘. Ja se smijem, ne morate da dolazite, večeras igramo Ligu šampiona protiv Liverpooula, imaćete direktan prenos na televiziji. Ma smiješno. Imao sam sličnu scenu i sa Živom (Milan Živadinović, op.a.) neka mu je laka zemlja.
Milan Živadinović je trenirao Stevića i u mladoj i u seniorskoj reprezentaciji Jugoslavije.
– Fenomenalan tip i neviđeni motivator. Sjećam se posljednje utakmice te zajedničke države u Klagenfurtu protiv Austrije, sjajna ekipa sa Bokšićem, Vlaovićem, Zahovićem, Vladanom Lukićem, Đanijem Ćurčićem… Živa nam je održao takav govor u svlačionici da smo imali osjećaj da goloruki možemo u napad na austrijske tenkove. Došao je jednom prilikom u Minhen da me gleda protiv Stuttgarta. Sjedio je poslije utakmice sa Borom Novakovićem, našim čuvenim bokserom i Pericom Radenkovićem, čovjekom koji je zaista lik za sebe i legenda njemačkog i jugoslovenskog fudbala. I kaže mi Živa ‘‘evo sine, došao sam da ti pomognem‘‘. Ja slušam i ne vjerujem. Na stadionu 30.000 ljudi, dobili smo Stuttgart sa 3:1, drugi smo na tabeli, borimo se za titulu u Bundesligi, traže me Bayern, Roma, Dortmund… a on došao da mi pomogne. Kažem ‘‘šefe, pa ne igram ja u Surdulici i Železniku. Ne treba Vi meni da pomažete, nego dobrodošli u Minhen, pa da sjednemo negdje da popijemo nešto i pojedemo‘‘. Poslije je Živa rekao Perici ‘‘vidiš ovaj moj mali, kako je opasan, ko britka sablja‘‘, istakao je Stević.
Pored Dortmunda, Stević je tokom karijere ostavio dubok trag u mnogim evropskim klubovima, među kojima su Bochum, Munchen 1860, Fenerbahče…
– U Bochumu sam dočekao Zvjezdana Misimovića, stigao je iz Bayerna kao veliki talenat. Perfektan tehničar, falila mu je samo brzina da dostigne svjetsku slavu. I pored toga, napravio je sjajnu karijeru. Najviše zahvaljujući njegovim asistencijama, Džeko je eksplodirao u Bundesligi, a Wolfsburg osvojio naslov šampiona Njemačke. Bili smo cimeri, sjećam se da je prvog dana naručio Coca Colu i tada sam mu rekao sine, u ovoj sobi možeš da piješ samo crno vino i da izabereš između kisele i obične vode. Od tada smo pili samo vino, nije više bio bucko i počeo je da briljira na terenu. Doživljavam ga kao mlađeg brata, živimo i dalje u Minhenu i mnogo vremena provodimo zajedno. Oborio je mnoge rekorde i pomerio granice koje će teško biti nadmašene u njemačkom fudbalu, ali je i u reprezentaciji Bosne i Hercegovine ostavio dubok trag, kazao je Stević.
Sa Fenerbahčeom je ušao u anale turskog fudbala pobjedom protiv Gaslatasaraja od 6:0.
– Imao sam sreću da budem učesnik raznih derbija. Doživio sam draž beogradskog okršaja Crvene zvezde i Partizana, igrao sam minhenski duel Bayerna i Minhena, derbi Ruhra između Dortmunda i Schalkea… Ali ništa ne može da se poredi sa istanbulskim derbijem. Mečevi Fenerbahčea i Galatasarayja izazivaju emociju koju je teško opisati riječima. Zato je ta pobjeda od 6:0 ostala za sva vremena u srcima navijača Fenera. Sjećam se da igrači Galate mjesec dana poslije toga nisu smjeli da izađu na ulice Istanbula. Skoro sam gledao dokumentarac o Fatihu Terimu, kada je novinar pomenuo poraz u derbiju, samo je napravio grimasu i zamolio da što prije pređu na naredno pitanje, pričao je Stević koji je u Fenerbahčeu dijelio svlačionicu sa mnogo poznatih imena turskog fudbala:
– Fatih Akyel mi je ostao u lijepom sećanju, jer je kasnije prešao u Bochum i sećam se da su me zvali za mišljenje o njegovim kvalitetima. Rekao sam da se radi o sjajnom beku, ali da ima kratak fitilj i da umije da eksplodira. Nije prošlo ni deset dana, zvali su me iz Bochuma da mi kažu da se Fatih posvađao sa trenerom i da je završio svoju epizodu u njemačkom fudbalu. Sve sam predosjetio. Bio je prava tempirana bomba, kao onaj eksploziv koji stave ispod kola, a sat odbrojava dok ne eksplodira.
